VRT ili vrtoglavica
Piše književnica Tamara Lujak
Prikaz objavljen na vebzinu “Helly Cherry”
Kada kažemo VRT najčešće pomislimo na Adama i Evu, na vrtove kraljevskih palata ili vrtove našeg detinjstva. Takve misli u nama bude prijatna osećanja, tugu i setu, žal za minulim vremenima, ili prosto želju da izađemo iz kuće i prošetamo najbližim parkom. Međutim, zbirka pesama Milana Mijatovića koja nosi isti naziv nam je pokazala da ova reč može dvojako da se tumači. Ako dozvolimo sebi izvesnu slobodu i igru reči koje se sastoje u krajanju i prekrajanju naslova, dobićemo reči poput VRT-OGLAVICE, VRT-LOGA, VRT-EŠKE, što su sve pojmovi o kojima Milanove pesme govore. Ne direktno, već kroz slike rata, stradanja i nesreća koje nam se dešavaju u svakodnevnom životu. Stoga nije lako ni prijatno čitati Milanove pesme, jer ostavljaju gorak ukus u ustima, jer nas bez uvijanja i bez maski podsećaju na to u kakvom svetu živimo, jer nas udaraju, nespremne, direktno u stomak.
