…kao odgovor na mnoga pitanja, pa i Canetova
Reakcija na tekst Caneta Partibrejkera u Politici
Piše Siniša Stojanović – Sinister
*

Drugovi i drugarice,
*
Moje ime je SS Sinister. I zovem se tako. Gospodin MM i ja zajedničkim snagama uzurpiramo subkulturni prostor beogradskih (da ne pominjem širu okolinu) klubova čitajući poeziju i konstantno pozivajući mlade ljude da izađu iz svojih budžaka i obznane svoje umotvorine.
*
Zašto?
*
Povezujemo ljude u druženja, i pokušavamo da stvorimo jednu umreženu, kolektivnu kritički nastrojenu svest, koja će se na kreativan, i ne na tako politički korektan (šta god to značilo) način obraćati javno, i deliti svoja zapažanja. Kroz takvu vrstu izražavanja mi delimo svoje svakodnevne najintimnije istine, gledišta. Ne kažemo ni da smo dobri, ni da smo uzorni, nije na meni da o tome sudim. Mi smo razoreni. Kao i svi ostali žitelji naše domovine, države koja nam je sve samo ne ono što država treba da predstavlja. Zaštitu i okrilje. Razoreni smo antikulturnim sadržajem koji nam se svakodnevno indukuje kroz javno mnjenje, sistemom vrednosti koji je u rapidnom, da ne kažem galopirajućem kvalitativnom opadanju, društvenim odnosima koji upadaju u sve veću udaljenost i izloaciju pojedinaca od spontanosti. Nismo mi nikakve mesije niti spasitelji to odmah da rasčistimo, i nemamo mnogo zabluda oko toga u kakvom vremenu (okolnostima) živimo. Stvar je jednostavna, imamo dovoljno energije i iskustva da nosimo sopstveni teret pa uz to i da potpomognemo širu socijalizaciju. Nismo mi nikakve njanjave seka perse koje peru ruke od stvarnosti, i po salonima raspredaju o teskobi života, a nikada ništa nisu učinile niti osetile. Naprotiv.
*
“Naši“ ljudi su vaši ljudi, realni ljudi, svi mi, svi vi, da se ne svojatamo, ali nemojmo ni da se zaboravljamo. To su građani i građanke koji odrađuju svoje radno vreme u domaćim privrednim činiocima, po propalim fabrikama i preduzećima (da ne kažem firmama) to su studenti naših mutiranih fakulteta, to su očevi i majke, braća i sestre, vaše komšije i poznanici i nepoznate face koje srećete; ne na fejsbuku već licem u lice, tu u malom klubu Akademije. I jedni drugima urlamo na uvce, sinteze našeg duševnog sadržaja, spoznajemo unutrašnja stanja jedni drugih, razmenjujemo ideje, kritike, knjige, ploče, saznajemo da nismo sami u svojim mislima i da ljudi treba da se jedni drugima približe, a ne udaljavaju. Mi nismo TV manijaci i nismo uključeni na jednosmerne neinteraktivne kanale. Nismo podložni uticajima, i preležali smo većinu dečijih bolesti.
*
Neki od njih/nas su pesnici, neki poete, neki su multimedijalni umetnici, akademski i slobodni, ima među njima mnogo muzičara iz trenutnog rokenrol miljea(da ne kažem šustikle).
*