Natalija Najhart
- poezija -
ZAGRLJAJ
Zagrlio si me
Naredio svijetu da stane na pet minuta
Više ništa se nije kretalo
Postojao je samo tvoj miris
Toplina tvog tijela
Stisak tvojih ruku oko moje glave, vrata, ramena
Prolazili su trenuci
Pala je zvijezda
Zaželjela sam da zauvijek traju
Šapnula sam
Nikad me ne puštaj
Ostanimo zauvijek zagrljeni
Natalija Najhart
- poezija -
DANI NA OTOKU
Jednom godišnje
odem na otok
buljeći u more da provedem sate
moje misli tad drhte
u pokušajima moje glave
da baš ništa u tom trenu ne shvate
Ne mislim na tebe
Ne nadaj se čovječe
Tko sam ja da prkosim tvojim željama
Radije osluškujem
Natalija Najhart
- poezija -
ODA ZEMLJI
Zemlja me naziva skoro svaki dan
Sati plove dok mi prodire u san
Prsti su mi kao grane drveća
Noge na njoj već deset stoljeća
Dok drugi gledaju u nebo
Ja gledam u nju
Ona je tu,
Ona je tu…
Tješim se dok ponavljam njene tople riječi
Natalija Najhart
- poezija -
LÉONIE
Ja sam vlasnik tvog života
Ti si moja zvijezda repatica
Dok njišeš bokovima
na pozornici u Kamenoj ulici
Ja pijem suhi martini bez masline
Gorak je, ali dobro izgleda
Volim tvoje snene oči
I tortu od malina
koju praviš svake prve subote u mjesecu
Maline su boje tvojih bradavica
prelivenih vrućom, gustom čokoladom
RSS sadržaj