28. maj 2010. | B92 | Razgovarao: Uroš Milovanović Sajsi MC: Autsajder? Nema šanse…
Ekspresija Ivane Rašić (Sajsi MC) na solo albumu „Daleko je Dizni“ dolazi do punog izražaja.
Biti ravnopravna u surovom hip-hop društvu podrazumeva da moraš odmah imati jak stomak, tvrde zube i ogromna m..a.. Koliko je to tačno najbolje znaju Bičarke Na Travi na čiji rad Ivanin najviše podseća. Ali sa bitnom razlikom, Sajsi MC ni u jednom trenutku neće dozvoliti da bude žrtva niti će pokleknuti pred izazovima ulice. Ona uzvraća istom merom koristeći svoj seksipil više kao paravan za energično i često nekontrolisano verbalno prepucavanje.
„Daleko je Dizni“ je album koji će mnogi mrzeti, možda zato što ga nije odrepovao muškarac ali sigurno zato što je to učinila žena i to još „klinka, šta ona zna?“. Ono što Rašićeva zasigurno „zna“ jeste kako se preživljava u velikom gradu izložen iskušenjima. Ona nije gangster ali zna da takvi ljudi kroje sudbinu svima pa i državi. Ona nije kurva ali zna da se devojčice prodaju preko Facebooka. Nije ni narkomanka ali zna da je grad pun svega i svačega… Rečju Sajsi MC zna isto što i mi ali svoje misli ne stavlja u rukavice niti filozofske celine zamarajući druge i sebe bujicom (duboko) misaonih rečenica. Rašićeva govori jezikom ulice, tim slengom fantastično barata vešto manipulišući likovima sa kojima se susreće u svojim imaginarnim a tako realističnim avanturama.
Živopisna, ubedljiva i nadahnuta naracija uz napukli glas, nepogrešiva preciznost i jasnoća u izgovoru, teme i situacije upravo čine ovu „džiberku“ najperspektivnijim srpskim modernim stihotvorcem koji svesno provocira „poganim jezikom“ i „bolesnim temama“.
* Šta bi značilo “Daleko je Dizni” u nazivu albuma?
“Daleko je Dizni” iz istoimene pesme koji ide ovako: “Daleko je Dizni. Koliko volti treba da se skontam ili sve skončam, gurnem sebe sa mosta.”.U isto vreme igram se Voltom Diznijem i koristim ga kao simboliku za srećno vreme koje je daleko od mene. Dizni je za decu najveće ludilo (ili je bar bilo kad sam ja bila mala), tako da ga izjednačavam sa nevinim, srećnim, savršenim svetom, dok sam ja u ovoj pesmi daleko od njega.
* Pesme sa ove, solo ploče, suštinski su drugačije od onih napisanih za bend Sajsi. Da li je u pitanju ležernost ili pritajeni individualizam?
I jedno I drugo… nije pisano toliko drugačije koliko sam želela da uradim ovakav album . Da bude lirički dominantan. Pa da u pravu si, ego trip je u pitanju.
* Reklo bi se da inspiraciju pronalaziš na svakom ćošku ovog grada koji je po tebi nepodnošljivo histeričan, neuračunljiv, ciničan i često izopačen. Šta te u takve konstatacije konkretno uverava?
Većina situacija je iz iskustva, poznanstva sa “frikovima” grada, čak i “normalci” ponekad mogu da iznenade. Šta nije iz iskustva ostavim mašti da konstruiše… volim da se igram sa likovima što žive u mojoj svesci.
Kulturni centar Rex, Jevrejska 16, ponedeljak, 8. mart, 20:00 h
ŽEnski TONovi – ŽETON: koncert Bojane Bulatović Bo
+ predgrupa: 8. martovsko off-Pesničenje!
Muzička 8. martovska scena podrazumeva koncertne dvorane, muškarce na sceni, žene u publici, muškarce pod reflektorima, žene u polumraku… ženski glas se slabije čuje, traje kraće, zvuči kao vrisak.
Beogradska kantautorka Bojana Bulatović Bo je odlučila da rekonstruiše scenu, okrene reflektore ka ženama, okrene mikrofon u svom pravcu, pozove publiku na ŽETON – ŽEnske TONove u REX-u i vrati pravo glasa ženama!
Pre koncerta, 8. martovsko off-pesničenje predstavlja pesnice koje se ne ustručavaju da pokažu pesnice: Lenka Zelenović, Zoe Gudović, Dragoslava Barzut, Midica i Minja Bogavac.
Dan žena, ustanovljen je na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista 8. marta 1910. u Kopenhagenu, na inicijativu Nemice Klare Cetkin, tadašnje liderke ženskog radničkog pokreta. Taj dan trebalo bi da se obeležava u znak sećanja na demonstracije američkih radnica u Čikagu 1909. godine i njujorški marš više od 15.000 žena godinu dana ranije, koje su tražile kraće radno vreme, bolje plate i pravo glasa.
BIGZ NA POVETARCU ! U naredne 4 SUBOTE (20.02. , 27.02. , 06.03 , 13.03.) čućete neke dobre bendove, videti neke dobre izlagače umetničkih dela i čuti još dobre muzike nekih dobrih DJ-eva! Ono što je zajedničko za ove ljude je zgrada koju dele: BIGZ! Godinama unazad se priča o sceni koja zivi u BIGZ-u, evo prilike da ih predstavimo i u formi!
Prva organizacija koju ce Povetarac ugostiti je odlična grupa mladih ljudi koja se zalaze upravo za ideju da okupe što više BIGZ-ovaca u cilju zajedničkih prezentacija svoga dela! Njihovo ime je “UG MANEKENI BIGZA” i evo šta oni imaju da nam kažu:
“Preko stotinu muzičara, fotografa, slikara, vajara, plesača, disk džokeja i pesnika radi u u zgradi Bigza. UG MANEKENI BIGZA teži da okupi ove ljude i pruži im priliku da se organizovano predstave javnosti. Udruženi, mi stvaramo istinski alternativni kulturni centar Beograda koji zaista želimo da podelimo sa vama. Stoga, prvi projekat u ovoj godini, u kojem ucestvujemo na poziv kluba Povetarac, je festival “BIGZ na Povetarcu”- izbor žanrovski raznolikih bendova u četiri čina, kolažni pop-presek svakodnevnice našeg Bigza.
Zgrada je živa. Mi postojimo. Posetite nas i priključite nam se kroz:
O Bigzašenju, MANEKENI BIGZA
Priredili: Danilo Lučić i Siniša Stojanović – Sinister
Pitanje koje se postavlja je jednostavno i ne treba okolišati – da nema zgrade BIGZ-a, gde bi sijaset neafirmisanih beogradskih umetnika našli pristupačan i odgovarajući prostor za probe i snimanje.
Objekat Beogradskog izdavačko-grafičkog zavoda, čiji je arhitetka poznati i cenjeni Dragiša Brašovan, danas tavori u paučini i memli, devastiran zbog ljudske nebrige. Zdanje je doživelo sudbinu mnogih drugih nekretnina koje je tranzicija gurnula pod led i sa kojom još uvek nije načisto kome pripada i šta će sa njom biti.
Potencijalni kupci i investitori smenjivali su se tokom poslednjih nekoliko godina. Od firmi ”Haš-sip”, iza koje navodno stoji Filip Cepter, zatim ”Beta partners” Milke Golubović, do velike kompanije MPC (čiji je suvlasnik američka investiciona banka ”Meri Linč”), koja je najavila da će do kraja 2009. uložiti 30 miliona evra u zgradu BIGZ-a – sudbina ovog kolosa srpske Moderne ostaje neizvesna.
U međuvremenu, otkrivši da se rentiranje lako može ugovoriti sa starim vlasnicima, dok je prašina još u očima velikih igrača, prazne prostorije i kancelarije počeli su da populizuju mladi muzičari, glumci, kreatori, skulptori i drugi kulturni delatnici. Uskoro je ceo sedmi sprat bio pretvoren u niz muzičkih studija u kojima probe imaju između ostalih Partibrejkersi, Deca loših muzičara, Marko Nastić, Ajs Nigrutin, Skaj Vikler… Čak i zvezda zabavne muzike Sergej Ćetković nije ”odoleo” ovom prostoru. Takođe, jedan broj prostorija je pretvoren i u ateljee, male pozorišne scene, umetničke radionice i sl. gde stvaraju Uroš Đurić, Milica Tomić, Ana Zarubica, Mrđan Bajić, sestre Bogavac…
Time – September 26 · 8:00pm – 11:30pm Location – Mali klub Akademije Rajićeva 10, Belgrade, Serbia Muzička podrška – SAJSI MC Link: http://www.facebook.com/pages/SAJSI/119627838064586?ref=ts Link: http://www.poezin.net/2010/05/31/sajsi-mc/ Čitaju / slemuju / izvode poeziju: * Ana Seferović (poezija & elektronika) * Emina MINJA Marovac * Ivana Sarić * Sa […]