July 7, 2008 u 11:17 pm
Recenzija knjige Vrt
Piše Leila Samarrai Mehdi
Milan Mijatović, u svojoj pesničkoj kreaciji „Vrt“, proživeo je, tokom realnog vremena čitanja stihova, čitav jedan život alijeniziranog, neprilagođenog ljudskog bića našeg vremena, a istovremeno, u odsustvu trajnijeg u ljudskome, uveo nova bića jezika: strašila, kreature, i za sve njih ima mesta u Edenu božanskome. Za sve njih ima mesta i u Edenu Milana Mijatovića, koji uvođenjem postupka mešanja stvarnosti i fikcije i stvaranja ljudi sličnih životinjama, efektno podseća senzibilisanog čitaoca da naše najveće more često nisu motivisane racionalnim razlozima, već prizvukom novih, tajanstvenijih stvarnosti koji pulsiraju ispod prihvaćene stvarnosti. Ta, takozvana „realnija realnost“ ponekad, u ludilu našeg postojanja, deluje kao manje prihvatljiva, možda zato što nas ponajmanje užasava. To uznemiruje, ali i budi čitaoca, upozorava ga da postavlja sebi pitanja: ko to hoda među nama? Kakve su to gnusobe? Normalan čovek? Kakvo je to odvratno stvorenje? Ko je tu zapravo nakaza? I esencijalno: ko sam ja u svemu tome. Nakaza ili čovek? Napadnut pojedinac? Prosjak? Sve su to motivi i reči kojima Milan Mijatović maestralno simboliše podsvesno da zazjapi pred ponorom narušene ljudskosti u kome ostaje mesta samo za strah i čudovišta u nama. Milan Mijatović u „Vrtu“ hrabro izvodi najveće noćne more iz kanalizacije duša, da ih sagledamo i da odaberemo strane kojima ćemo pripadati ili sa koje ćemo sebe sagledati - odmah preko puta, na antagonističkoj, koju podsvesno nismo želeli da odaberemo.
POGLEDAJTE KOMPLETAN TEKST »
May 24, 2008 u 6:39 pm
ELEKTRONSKA BIBLIOTEKA
MILAN MIJATOVIĆ
KNJIGA VRT
LINK: PDF ZIPOVANA KNJIGA
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd
821.163.41–1
MIJATOVIĆ, Milan
Vrt : Pesme. / Beograd : Alma, 2006
Beograd : Skripta Internacional
Biblioteka Savremena književnost
ISBN 86–84023–60–9
COBISS.SR–ID 135742220
May 23, 2008 u 9:24 am
VRT ili vrtoglavica
Piše književnica Tamara Lujak
Prikaz objavljen na vebzinu “Helly Cherry”
Kada kažemo VRT najčešće pomislimo na Adama i Evu, na vrtove kraljevskih palata ili vrtove našeg detinjstva. Takve misli u nama bude prijatna osećanja, tugu i setu, žal za minulim vremenima, ili prosto želju da izađemo iz kuće i prošetamo najbližim parkom. Međutim, zbirka pesama Milana Mijatovića koja nosi isti naziv nam je pokazala da ova reč može dvojako da se tumači. Ako dozvolimo sebi izvesnu slobodu i igru reči koje se sastoje u krajanju i prekrajanju naslova, dobićemo reči poput VRT-OGLAVICE, VRT-LOGA, VRT-EŠKE, što su sve pojmovi o kojima Milanove pesme govore. Ne direktno, već kroz slike rata, stradanja i nesreća koje nam se dešavaju u svakodnevnom životu. Stoga nije lako ni prijatno čitati Milanove pesme, jer ostavljaju gorak ukus u ustima, jer nas bez uvijanja i bez maski podsećaju na to u kakvom svetu živimo, jer nas udaraju, nespremne, direktno u stomak.
POGLEDAJTE KOMPLETAN TEKST »
May 18, 2008 u 12:38 am
Knjiga Vrt - Milan Mijatović
Piše Milan B. Popović
“pesnički rastrzan, prenapregnut i raspet, na trenutke umiljat i krajnje prijemčiv, sasvim evidentno blago i kontrolisano demoniziran”
Milan Mijatović, svojom prvom zbirkom pesama naslovljenom sa VRT, i neosporno teškim, gotovo gabaritnim a tromim stilom i istim takvim stihovnim zapisom, naprosto kidiše na vas i skreće (preko potrebnu a u potpunosti zasluženu pažnju) na sebe i svoj rad. Pesničke slike Milanove, lokomotivama čeličnim starim nalik, nezaustavljivo grabe ka vašim emotivnim nanosima, opasno preteći da ih razbiju, raščlane a potom i …osvoje. Poeta Milan Mijatović je, na momente emocionalno i pesnički rastrzan, prenapregnut i raspet, na trenutke umiljat i krajnje prijemčiv, sasvim evidentno blago i kontrolisano demoniziran, doslovce psihotično destruktivan (možda više po samog sebe nego li po vas, krajnjeg konzumenta i čitaoca) i dosledno drzak sa jedne i mistično depresivan a kanalisano poetski manijakalan sa druge strane (one strane, tzv. onostrane) ovog savremenog, reskog, sadašnjeg a svevremenskog pera - koje ni u kom slučaju nema nameru da šminka realnost, bilo čiju, svačiju pa i samu suštinsku, njegovu – samog poetskog bića. Ličnu.
POGLEDAJTE KOMPLETAN TEKST »