web fanzin za poeziju

~

July 4, 2008 u 8:23 am

Branimir Džoni Štulić - Knjiga Smijurija u mjerama

» Postavio: Poet Zin KATEGORIJA: POP KULTURA, VREMEPLOV

LIST VREME - KULTURA
Branimir Džoni Štulić, Smijurija u mjerama
“Vreme”, Beograd 2005.
Pišu: Muharem Bazdulj, Ivan Milenković, Đorđe Matić

On je duša svega ali te duše vodi duh zbilja
Pošto se suprotnosti privlače uživa u njima

SMIJURIJA U MJERAMAŠtulićeva Smijurija u mjerama je ljubavno pismo bez adresata, drama bez didaskalija, slika bez rama ili ram bez slike. Zahvat Smijurija je čas širok i plitak, čas uzak i dubok. Štulićevi stihovi su lokalno smiješni, a globalno imaju mjere. Pjesme kakve su Najveći uspjesi bivših jugoslovenskih prostora ili Rege udaraju u ključu “Historijska čitanka” meets “Dorin dnevnik” – u tom ključu, ali jače. Jer nijesu bili svi ni pravedni ni mudri vala je kafanska metafizika dostojna i onih najrijeđih pametnih i knjiških ljudi, a Ja smrtnik mali boga slavim ma ko to može platit nosi poruku dostojnu hodačašća na Daleki istok, da ne kažem Puta za Katmandu.

U jednoj majskoj sarajevskoj noći od tišine i blagog pijanstva dvije su me blazirane zagrebačke novinarke uvjeravale da je Štulić lud. Možda je Džoni jedini normalan, a mi smo svi ludi – to sam im odgovorio. Smijale su se. Znate li šta je Doplerov efekat, pitao sam ih, a one su me gledale kao ludaka, kao Džonijevog brata po ludosti, a meni bilo drago. Školski je primjer, rekao sam, sirena na policijskim kolima. Ako ti se približava, zvuk djeluje jače i frekventnije, a ako se udaljava, zvuk je mutniji i ima nižu frekvenciju – objasnio sam im polupijano pučkoškolsku lekciju iz fizike. Zgledale su se, pomislile napio se Bosanac i htjele valjda spustiti loptu: I mi smo, znaš, rekoše uglas, voljele AZRU. Ne sumnjam, kazao sam, Džoni i AZRINI fanovi mahom se i jesu obostrano udaljili, svaki u svom pravcu, onako kako su udaljene težina i milost.

POGLEDAJTE KOMPLETAN TEKST »

May 27, 2008 u 6:58 pm

Voleti pesnika Džonija - piše Milan J. Mijatović

» Postavio: Poet Zin KATEGORIJA: POP KULTURA, TEORIJA, VIDEO ARHIVA

Voleti pesnika Džonija
Piše Milan J. Mijatović

DŽONI ŠTULIĆBranimir Džoni Štulić je pesnik. Zaboravimo priče o rok zvezdi, gitarama i koncertima. U njegovom slučaju nije reč o rokeru, već o pesniku i filozofu, čoveku istančanih čula i velikih talenata. To što je u jednom trenutku sinuo na rok sceni je slučajnost. Mogao je isto tako biti i dobar vojskovođa ili pisac, ali to ne menja suštinu a suština njegovog bića je pesnička.

Njegove pesme su zapisi koji čekaju iduće generacije i buduće vekove (ako ih uopšte bude zbog crnih rupa, kometa, meteora, epidemija, terorizma i ratova). Čovek mora da ima ključ za deskripciju njegovih pesama. Nije to tek tako, da tamo neki klinja uči napamet njegove stihove i pevuši ih. To može da bude poželjno, jer taj klinja će možda potražiti i dublji smisao u tim pesmama, u poeziji onog što je nekada voleo da ga zovu Džoni. Danas, on želi da ga zaborave kao da nikada nije ni postojao. Ko se još seća one priče o mudracu koji je pobegao od javnih poslova u pećinu i nije hteo da se vrati iako su to tražili od njega?

POGLEDAJTE KOMPLETAN TEKST »