Boris Kvaternik
- poezija -
POSLJEDICE PROBIJANJA STROPA
…I opet odlebdih sa četveronožne stolice
Smještene u kutu prostorije
I sraz moje glave sa betonskim stropom
I bolan je i lepršav i trenutan
Krv mi curi niz lice i tjeme
Dok klizim put neba kroz novonastalu rupu
I postajem svjestan straha što se budi
U mom prsnom košu, u grkljanu;
Jer strašno se bojim visina,
No dižem se nemoćno put oblačnog neba
Boris Kvaternik
- poezija -
URANJANJE U NIŠTA
Uronio sam u ništa,
Zazviždao beznotnu notu
Večeras,
I bilo je to kao da sam
Puhnuo u bilo što drugo;
U rog ili u trubu,
Gajde – bilo što.
Ništavnost je progutala
Ljudskost,
Put je progutao
Putnika,
Boris Kvaternik
- poezija -
BEZUMNA KOSTURSKA JEBAČINA
Usred potmulog zadaha
njihovih već odavno propalih tijela
Dva kostura leže na posmrtnom odru.
Posmrtnom odru koji su si sami prostrli i ukrasili
Za vrijeme života.
Njihove kosti štropoću kao gozba pohlepnih djetlića
Dok se privijaju i trljaju jedno o drugo
Intervju VELIKO PREDSTAVLJANJE
Pesnik Boris Kvaternik
Intervju vodio Milan Mijatović
- Borise čoveče… daj otkrij nam čime se ti baviš u životu i odakle si se pojavio kao pesnik na Poezinu?
- Pa ovako, cijela ta priča je počela negdje 2005. godine kada sam po prvi puta odlučio napisati pjesmu, izraziti se poetski. Do toga je jednostavno došlo, to jest, osjetio sam iznenadnu potrebu za time, da se nekako izrazim, pa sam to i učinio. Počesto imam veoma snažnu želju za izražavanjem, a kako su me otprilike u to vrijeme nogirali iz jednog banda te sam shvatio da nisam nadaren za bilo kakav muzički izričaj, pokušao sam naći nekakav drugi duševni izričaj u kojem bih se dobro, i ugodnije osjećao. I vjerujem da sam ga definitivno našao.
RSS sadržaj