Ana Stjelja
-poezija-
EFEMERNO
Efemerno sve je,
sve nastaje i nestaje.
Život se nazre u kapi vode
u prah pepela na kraju ode.
Sve menja se, oblikuje,
od gusenice leptir postaje,
iz školjke biser se budi
uspavljuju ga ženske grudi.
Efemerno sve je,
zlato rđa, čovek mre,
telo kopni, lice tamni,
Vinisiuš de Moraeš
Starac i cvet
Prevod s portugalskog - Ana Stjelja
Nebesima i morima hodao sam
u nadi da saznam ljubav šta je,
jednog pesnika i kralja video sam
al ’ niko mi nije znao reći,
a ja sam već smrt poželeo
kad mi neki starac s cvetom ovako reče:
”Ljubav je nežnost,
trn što se ne vidi na svakom cvetu
to je kada život,
dođe uzvišen,
na laticama ljubavi izložen”.
Ana Stjelja
- poezija -
pesma na turskom s prevodom na srpski
KİMİM BEN?
Baktım yüzüme aynada
kimim ben?
uçan özgür bir kuş,
gökyüzünde ışıyan bir yıldız
ya da en parlak inci mi?
Bilmem.
Ayna, ayna, anlat bana!
Aya sordum dün gece
kimim ben?
Cehennemde yanan ateş
akan berrak bir ırmak
ya da annesi olan mavi deniz mi?
Ana Stjelja
- poezija -
ALNARI
Dubina, dom zvezdane prašine
u sebi tajnu postanka skriva
dok hodi tami u pratnji tišine
usnulim оčima počinje da sniva.
Po nedru njenom posute su zvezde
ponose se svojom ogrlicom zlatnom
tunelima vremena poput ata jezde
prepliću se vešto s nebeskim platnom.
Tu sazvežđe Orla zauzima mesto
krilima svojim što pokriva lice
Alnari je zvezda, kosmos joj je presto
Ana Stjelja
-poezija-
LUTANJE
Osvajam turobni svet
prepuštam dokolici da me vodi
dok misli lutaju sasvim daleko
dah hladne noći meni godi.
Ne znam gde će noć da me odvede,
ne poznajem put,
samo osećam zvuk stare krede
što na zidu ostavlja trag.
O čemu li piše? Da li zna tajnu
Ana Stjelja
Pesma na portugalskom i srpskom
MEU VERSO
A lua é irmã de luz
a noite é amiga das estrelas
Jesus é vítima de cruz
a flama é noiva das velas.
A mar é menino de oceano
areia é ouro de deserto
os meses são pérolas de ano
lejo é tão diferente de perto.
A terra é madre de céu
Ana Stjelja
-poezija-
LJUBAV
Mudrošću se ljubav stiče,
hrabrošću se ona vodi,
sretna zemlja nebu kliče
putem koji carstvu hodi.
Na stazama rajskog ploda,
ispija se pehar časti,
hvaljena je sveta voda,
što pustinje može spasti.
Tragom belih odora,
Ana Stjelja
-poezija-
PUK
Zveckaju novci u džepu od čoje,
kroz baruštine novog sveta ove noge idu,
s kaputom teškim, nepoznate boje,
leđa su okrenuta tek okrečenom zidu.
Mnoga tela tu priljubljeno stoje,
mirisi su samo mešavina bola,
nervozni se dlanovi počinju da znoje,
jer smrt je tako teška, tako ohola.
Glasne pretnje prolomiše se masom,
KNJIGA HAIKU POEZIJE
TRI GEJŠE - ANA STJELJA
Iz recenzije Dr sci. Jadrana Zalokara
Haiku (haikai) pjesnikovanje blistajuće je kazivanje trostihom na zen stazi Čiste Riječi. Drevni ”haijini” danas imaju dostojne potomke. Haiku se piše diljem svijeta i predstavlja biser planetarne polilogizacije. Polilogija duhovnih tradicija i njihovih vrednota gotovo se najkristalnije manifestira u haiku pjesnikovanju. Ono što susrećemo u dimenziji suvremenog glazbobivstvovanja, to je u dimenziji svjetske književnosti upravo haiku. Haiku se piše u gotovo svim zemljama svijeta. Rijetku su pisci i spisateljice, rijetki pjesnici, koji ne osjete unutarnji duhovni poticaj da počnu pisati haiku. Tako i Ana Stjelja čije se majstorstvo već nakazuje u ovoj zbirci. Zbirka sadrži 45 haiku uz prijevod na engleski i turski jezik (autorica je vrsna poznavateljica turskog jezika i tradicije). Haiku su pomno triadičko razvrstani ne po nekakvoj „tematskoj“ razdiobi već sažimanju srodnih haiku trenutaka. Haiku jest trenutak punine življenja ljepotom susrečućeg bića u prolazu prazninom svih pojavnosti. Tako i haiku naše pjesnikinje. Poput Isse – s dubokim emphatičkim senzibilitetom, duša diše s okom – vrhunac aisthesisa istodobno –
„Dete plače/njegove suze - /bujica/potapa grad.“
Ana Stjelja
-poezija-
NIL
Pokraj drevne reke Nila
istina se jedna zbila,
tiho zborim jer ne želim
tajnu tu da s drugim delim.
Plavičasto bistro lice
što poznaju samo ptice
i pokoji biser sjajni
što ostaće veran tajni.
Na obali guste mreže
da mu suton dušu veže
RSS sadržaj