Cane – čovek potrošenih reči
Piše Milan Mijatović
Povodom teksta gospodina Caneta u Politici pod nazivom “Jedno veče potrošenih reči” želim da odgovorim iskreno, onako kao sam ja razumeo Canetove dileme. Zovem se Milan Mijatović i pokretač sam Poetskog clubbing-a na Akademiji ili kako bi naš narod prosto rekao, žurki aktivne poezije. Prvo, želim da se zahvalim gospodinu Canetu što nas besplatno reklamira. U današnje vreme je jako teško pronaći dobrog pi-ar menadžera a on se ponudio da to radi za džabe. Gospodin Cane nas je veoma efikasno digao u medijsko nebo Srbije gde nameravamo i da ostanemo što duže možemo. Takođe se zahvaljujemo i ljudima u kući Politika koji će nadam se objaviti ovu reakciju na tekst dotičnog. Do sada naše najave događaja su objavljivane u SEEcult i pored Malih novina, to je bilo jedino naše medijsko nebo kojem smo imali pristup.
Hajde da krenemo redom. Šta je to Poetski clubbing na Akademiji? Šta je to Pesničenje u Reksu? Šta je to Poezija u kući u Novom Sadu u CK13? Sve su to manifestacije aktivne, angažovane poezije gde poznati i nepoznati pesnici mogu da čitaju – slemuju – izvode svoju poeziju. Zastupljeni su poetski performansi kao i poetski video radovi. Pesnici i pesnikinje pred publikom čitaju svoju poeziju. Publika reaguje zviždanjem ili aplauzom. Do sada su nastupali kako nagrađivani pesnici i pesnikinje tako i oni koji su manje poznati. Izdvojio bih nagrađivane i angažovane pesnike i pesnikinje kao što su Siniša Tucić, fenomenalna Maja Solar, Irena Plaović, Bojan Samson, slemerka Minja Bogavac, Dragoslava Barzut i mnogi drugi koji su dokazali svoju vrednost i kvalitet. Suštinska razlika između književnih večeri i ovakvog vida izražavanja poezije je u nastupu, performansu i sažimanju žanrova. Postmodernizam nam je doneo neopterećenost jednim diskursom, jednom idejom i koriste se razne tehnike i pristupi. Kombinuju se video radovi, pozorišni nastup, čitanje u isti glas a akcenat je na multimedijalnosti i multidiskurzivnosti dešavanja. Izdvojio bih pesnike i pesnikinje iz Novog Sada okupljene oko zbornika Nešto je u igri. Zbornik nove novosadske poezije nam donosi nešto zaista novo. Pesnici nastupaju kao osvešćeni subjekti, okreću se prema svetu i sadašnjici, nisu nemušti i ne veruju da je poezija stvar koja dolazi sama od sebe i nema veze sa intelektom i angažovanošću. Angažovanost se ogleda u pokretanju tema koje zaokupljaju današnjeg savremenog pesnika i pesnikinju a to su pitanja rodne ravnopravnosti i čoveka u svetu. Pokreću se pitanja o gej populaciji, pravima žena u društvu kao i aktuelnim dešavanjima na političkoj sceni. Pesnici i pesnikinje više nisu nemušta bića koja pišu hermetički zatvorenu poeziju već su ideološki angažovani i okrenuti prema svetu. Nas zanimaju teme koje su aktuelne i koje izazivaju polemike u javnosti.
Elem, da se vratimo gospodinu Canetu. Tog dana, mislim da je Klabing 02 bio 28 marta u nedelju, ulazim ja na Akademiju a kad tamo neki stariji gospodin sedi u kafiću i priča sa voditeljkom Poetskog Clubbing-a Brankom Selaković. Nešto mi se učinio poznat, mislio sam da nije možda tehničar zadužen za video bim, pa upitah Branku kada smo ostali nasamo, ko je to. Ona mi reče da je to neki Cane iz nekog amaterskog kulturno umetničkog društva Partibrejkersi. Tada se setih da je to gospodin koji piše uprošćenu poeziju koja se rimuje kao u trećem razredu osnovne škole i koji unazad već deset godina ništa novo nam ne peva već uvek jednu istu pesmu o tome da treba da se molimo bogu i da budemo dobri vernici SPC. Mislim da se njegova poezija deli na Stari zavet i na Novi zavet. U Starom zavetu živeo je neki roker Cane koji je pevao i protestovao, žestoko se borio da beogradska scena dobije autentičan zvuk. Gledano od Šarlo Akrobate koji je kao bend bio za deset merdevina iznad Partibrejkersa, A.K.U.D. je zapravo srozao rok scenu u Srbiji. Šarlo i bendovi okupljeni oko Paket Aranžmana su pokretali opasne teme, počev od pitanja gej populacije “retko te viđam sa devojkama”, preko kritike sistema, dok A.K.U.D Partibrejkersi su “kameno doba” i ateriranje raznovrsnosti na tipični manir “..ja sam rođen loš, ulica me odgajila a onda sam pukao jer nisam znao razliku između narkomanije i narkofilije i postao sam dobar vernik koji uči mlade naraštaje tradicionalnim vrednostima”. Od osrednjeg benda koji nam nije doneo ništa novo, jer velike stvari su već izgovorili momci okupljeni oko Šarlo Akrobate, Idola i Električnog Orgazma, A.K.U.D. Partibrejkersi su postali bend propovednika koji nas uče da pojanje popova može da se pretoči i u rok formu.
Elem, ovaj gospodin je sišao u Mali klub Akademije i bio je jako zainteresovan da prati naš program. Ponudili smo mu da nastupi i da pročita nešto svoje ali verovatno zbog urođene stidljivosti je odbio tu ponudu. Nije isto nastupati bez podrške drugara i gitara, ha Cane? Prpa! Gospodin Cane se uglavnom zadovoljio da stoji na stepenicama i dobacuje pesnicima i pesnikinjama koji su čitali svoju poeziju. Nastupila je mlada Irena Plaović koja sa svojih osamnaest godina ima već dve književne nagrade i koja je fenomenalno slemovala svoje stihove. Slemovala bi ih još bolje da dotični gospodin nije dobacivao sa stepenica i tu me podsetio na one deke iz Mapeta koji nikada nisu zadovoljni i uvek nešto prigovaraju kada počne program. Gospodin Cane je osetio da se dešava nešto novo na Akademiji. Nanjušio je da Poetski clubbing nije tipična stvar za Akademiju i da nove forme i novi načini izražavanja mogu da ugroze ionako sumnjivu legendu o njemu da neki stariji beogradski rokeri po važnosti i delima su stariji od ameba i da su prvo oni započeli život na planeti pa tek onda neke tamo nevažne amebe. Mi nemamo ništa protiš što gospodin Cane vergla jednu te istu pesmu unazad deset godina ali mi imamo nameru da ga oduvamo. Imamo nameru da mu izađemo na crtu i pošaljemo ga u rokersku penziju. Vreme je da neki novi bendovi izađu iz zgrade Bigza na sedmom spratu i da dobiju zasluženi prostor u medijima i klubovima. Vreme je da Beograd ponovo počne da diše a ne da živi u sumnjivoj mitologiji prošlih vremena. Na prvom Poetskom klabingu pored pesnika i pesnikinja nastupao je i bend iz Bigza koji se zove Sinestezija i koji je po mom skromnom mišljenju domaći zadatak za A.K.U.D. Partibrejkersi. Nastupala je i kantautorka Bojana Bulatović BO. Na idućem klabingu nastupa grupa The Branka i legendarni Dial Up Lama. Pozivamo kuću Politika i sve medije da prate nova dešavanja i novi talas a rok penzionere da nam ne smetaju. Kada kažem “penzionere”, mislim na one koji se plaše svega što ne razumeju i žive u prošlosti.
Čitaocima Politike i ostalih medija poklanjam ovaj video link sa Poetskog klabinga pa neka sami donesu svoj sud o događaju.
http://www.youtube.com/watch?v=cr4geDoEMNM
Takođe pozivam sve zainteresovane da budu dragi gosti na Poetskom klabingu 03, 25 aprila u nedelju u 20 časova. I dalje je otvoren poziv gospodinu Canetu da pročita neku svoju pesmu na Poetskom klabingu i da nam u poetskom smislu reči izađe na crtu ako sme. Neka se oproba tamo gde ne vlada Yu – mitologija.
kada sam u politici videla naslov “jedno vece potrosenih reci,”
pomislila sam da ono sto sledi mora biti canetov kriticki osvrt na sopstveno gostovanje u utisku nedelje.
zeznula sam se …
Postovani,
Zaista mi je drago sto postoje ovakve “veceri poezije”, bez obzira o kakvoj vrsti pesnickog izraza je rec – angazovanoj poeziji ili nekoj drugoj vrsti, podvrsti ili pravcu Pesnicka rec je u danasnjem drustvu zanemarena i odbacena, srozana na nivo prosecnosti, uklopljena i zgazena izdise u globalnoj pojavi danasnjice koja se zove “biti komercijalno”. Zao mi je sto u Beogradu ne postoji vise ovakvih poduhvata, jer sam svesna i znam koliko je tesko biti “pesnicka dusa” na ovakvom tlu, gde ne postoji nikakva podrska drustva. Mislim da je Cane pogresno shvatio i procenio stvar i ozbiljno iskritikovao nesto sto je u zacetku, poluamatersko i stoji na klimavim nogama, bez obzira na to sto su prisutvovala izmedju ostalih zvucna imena. Poezija treba da se deli na dobru i losu i jedino takva podela je vazna. Ali opet s druge strane bih bila jako zadovoljna kada bih ovu Canetovu kritiku, prihvatili kao nesto sto ce vas pokrenuti napred i uobliciti vasu ideju da ceo “heppening” bude osmisleniji. Moram priznati da sam i ja otisla sa ove veceri polovicno zadovoljna – sa uzbudjenjem sto ovako nesto postoji i sa mrakom u mislima – poezija mora biti kvalitetnija, a organizator mora da se potrudi vise. Mozete i verovatno morate da odgovorite listu “Politika”, i da iznesete misljenje o Canetu i njegovoj muzici, ali molim Vas da ostanete dostojanstveni u osudama drugih zbog ove kritike, koja je samo kritika i nista vise, i neka je, mora da postoji. Kako bez nje u bolje i lepse? Na kraju krajeva ona je deo teorije knjizevnosti. Nadam se da cela prica nece ostati samo na nivou prepucavanja, nego da cete se skoncentrisati kao i do sada iskreno i iskljucivo na poeziju, na poetski clubbing i pomoc mladom pesniku. Kritika ce biti i dobrih i losih, a kvatiletne poezije?
Iskreno!
Poštovana,
Ne radi se o dobronamernoj kritici, već o najgoroj pljuvačini. Dotični gospodin je stajao na stepenicama i dobacivao. Pola sata je bio u Malom klubu pa je izlazio i nije ga bilo. Na osnovu čega on može da zaključi da od 20 pesnika i pesnikinja svi su loši? Samo je njegov prijatelj dobar a prijatelju ni ime nije pomenuo. Dobronamerna kritika je realna i odmerena, ovo što je on napisao je najobičnije pljuvanje i strah od novih formi i ideja.
[...] [POEZIN, neobjavljena reakcija] Objavile: Male novine | 10. 04. 2010. [...]
Prvo, moram ukazati na ono što je neko od mojih prethodnika već rekao, to jest na to da je na kritiku (kakva je da je, ali je samo kritika) odgovareno ostrašćeno i nefer. Pre bih pljuvačinom nazvao tekst gospodina Mijatovića, a ne, kao što je rečeno, Canetov tekst.
Kao drugo, drago mi je što se vidi da je gospodin Mijatović slušao Partibrejkerse i što je u njihovim pesmama našao agitovanje za SPC. “Ono što pokušavam SADA ti nećeš moći za ceo svoj život”, “Kupio sam prsten, kupio sam PUŠKU”, “Kakav trag, ostavljaš za sobom, šta te čini SLOBODNIM, a šta ROBOM?” – sve reči fanatičnog, zatucanog krstaša, nema šta.
Kao treće: kakva rima iz trećeg osnovne? To je pisano za muziku. (Šarlovi tekstovi, ili, zašto ne reći, svi tekstovi genijalnog Milana Mladenovića nisu ništa dublji i u poetskom smislu ozbiljniji od Canetovih. Samo su, možda, apstraktniji.) Ne mogu se uzeti Rilkeovi ili stihovi Majakovskog za rok-pesmu. Nije isto poezija koja se čita i koja se peva. Tu dolazimo i do onog što meni lično smeta kod ovog Klabinga, na kome sam, inače, bio. Kakvo slemovanje, multimedijalnost, performansi? Poeziji koja je dobra nije potrebna nikakva nadgradnja, začini, prefarbavanje ili kakva slična štaka. A sa izuzetkom od nekoliko pesama one večeri, onde nije bilo poezije ni za prelaznu, kamoli za visoku ocenu.
Dolazimo i do angažovanosti. Ja imam 24 godine i, naravno, žulja me mnogo toga u ovom svetu, ali ništa od ovoga što se ovde pominje. Rodna ravnopravnost, recimo, ne postiže se time što ćete stalno govoriti “pesnikinje i pesnici” (kao da je naziv pesnika uvredljiv za žene koje pišu). Osim toga, ima mnogo bitnijih stvari koje treba rešiti pre nego što se uopšte počne sa pričom o rodnoj ravnopravnosti, a to je, pre svih, a priori poštovanje prema drugom čoveku (dakle, bez obzira na determinante, bilo rodne, bilo kakve druge), a mislim da se dikvalifikacijom, recimo, Caneta, samo zbog toga što je vernik, po tom pitanju nimalo ne napreduje. Naprotiv.
U ovom tekstu protiv Caneta (namerno navodim “protiv”, a ne “o” Canetu) on se diskvalifikuje kao ličnost, bez ijednog argumenta protiv njegovih postupaka. Pa čak i deca u srednjoj školi uče iz psihologije kako nikada ne treba govoriti drugome “Ti si loš”, nego “Ono što si uradio je loše”. Jedino ovo drugo je konstruktivna kritika, a ne znak puke antipatije i neprijateljstva.
Da zaključim: mislim da je Cane iskritikovao samo ono što se radilo u Malom klubu, da nije govorio da su ljudi koji su “slemovali” loši i glupi. To što svog prijatelja nije imenovao takođe je posledica toga – što neće da etiketira ljude i imena, ni po dobru, ni po zlu. Kritikuje pojavu, a ne njene aktere, kao što je učinjeno u gorenavedenom “kontračlanku”.
Na kraju, samo želim da pozovem, kad se već govori o angažovanosti i puštanju poezije iz zatvora u koji su je poslali salonci i umišljeni umetnici, da se na svakom od sledećih Klabinga materijalno najugroženijim posetiocima (a zalutaju uvek i oni na Klabing) pokloni bar po komad skupe odeće koju nosi 90% buntovnih “slemera”. Ne mora se niko skidati do gole kože, dovoljna je ešarpa, prsluk, kapica… To je samo predlog – može mu se, umesto toga, platiti večera (uštedi se malo na guaranama i stranim pivima i kupi se jadniku/jadnici burek).
Da gospodine, verovatno se obraćate deci od 18 godina koja su prvi put čitala svoju poeziju i koju je Cane ispljuvao?
Cane je stručnjak za poeziju. Tu su bili neki mladi ljudi koji su nagrađivani i koji imaju iza sebe objavljene knjige.
Dragi gospodine, ko je nosio skupu odeću? To su sve klinci između 18 i 25 godina koji nose iscepane stvari. Zaista smešno. Naravno vaš komentar je objavljen na Poezinu i vi imate pravo da izrazite mišljenje.
Zanimljivo je kako Canetovi prijatelji i fanovi vode rat protiv mladosti koja prvi put izlazi na scenu.
“Kupio sam prsten, kupio sam PUŠKU” , hahaha dubokoumna poezija našeg Caneta.
Magistar poezije Cane preslišava devojčice od 18 godina i napada ih u Politici. Kakav frajer! Kakav car!
On je govorio o razmišljanju mladih ljudi, koji sebe nazivaju buntovnima, a ne mogu da se pobune ni za šta osim za platane, pa i to ne duže od 3 dana. Da je u oceni čisto literarne strane pesama preterao i mogu da se složim.
I sam znam nekoliko ljudi sa klabinga koji dobro pišu. Ako nije protiv pravila, izdvojio bih, na primer, Teodoru Budimir. Odlična! Ali koncepcija celog događaja, pretvaranje poezije u šou, i to jevtin – e, s tim imam problem, koliko god hteo da budem na vašoj strani, jer sam uvek na strani neafirmisanih.
Što se tiče ove odeće – pa postoje ove fotke. Ne vidim jednu jedinu odrpanu osobu. I svi piju celo veče. Odakle? Ja sam cedio ono jedno točeno, razvodnjeno, koje mi je kupila drugarica, tri sata.
Canetov nisam ni fan ni prijatelj. Poštujem njegovu muziku, kao i muziku tolikih koji su nam uz njega obezbedili zvanje jedne od najprogresivnijih svetskih rok scena u prvoj polovini osamdesetih.
Još jednom: Cane ne piše sonete, niti nastoji da bude novi Ujević. On piše tekstove za rok-pesme. Lirika i lyrics nije isto, aman.
Još bih, ako ne zauzimam mnogo prostora, samo da pitam kakva je to “urbana poezija”? Ja sam mislio da se poezija deli samo na dobru i lošu. Ovo sad, izgleda, postoje i neki drugi kriterijumi za podelu. Da ne treba onoj poeziji koja nije urbana da se prišiva Davidova zvezda, kako bi urbani čitaoci mogli da je prepoznaju i klone je se?
Ne urbana poezija gospodine. Pogrešno ste shvatili. Savremena poezija. Ako ste vi imali samo za jedno piće to je vaša stvar. Neki od tih mladih ljudi rade i zarađuju pa mogu sebi da priušte dva pića. Smatramo da nije greh imati za dva pića. Cane je malo bio u Malom klubu malo u Velikom klubu, ne bi moga da se seti ni jednog jedinog stiha sa te večeri. Ali zaboravio je na jednu mudrost a to je: .. pazite na decu i ona će da paze na vas. Čitajte nas po sredstvima informisanja i nemojte se toliko jediti što smo vam pokazali da vaša zvezda i vaš idol ima ljudskih mana i slabosti i da je pljunuo na sve što je radio u mladosti. Prva recenzija napisana da afirmiše Partibrejkerse je bila pljuvanje po svima koji su bili pre njih. To što on pljuje mlađe od sebe je bedno ali to je radio i sa kompletnom scenom pre Partibrejkersa. Njegovo profesionalno zanimanje je pljuvanje u dalj.
meni samo nije jasno što se admin ovog sajta raspravlja sa uvređenim članovima kulta yu mitologije? jedan matorac koji je došao nadrndan i neraspoložen ispljuvao je omladinu jer mu se više ne diže i ništa pametno ne može da napiše. kako je to jadno i bedno, uzdizati svog sina na utisku nedelje i u politici a pljuvati po svim ostalim sinovima i ćerkama. koliko čujem bilo je 15-20 ljudi koji su čitali. samo je dobar canetov sin kome cane sređuje koncerte na akademiji i neki tamo njegov prijatelj iz bolnice. provaljeni cane
Baš si mi rek’o.
I ne moraš s nipodaštavanjem to “gospodine”. Ja sam gore rekao “gospodin Mijatović” zato što čoveka ne poznajem, pa ne mogu da pišem “Mijat” ili “Milanče”. Ko su moji idoli nije predmet ovog spora , tako da se i toga ostavi, molim te.
Svuda piše ili “žurka aktivne poezije” ili “angažovane i urbane poezije”. Nigde nisam video savremena.
I ja takođe radim. I to često i dva posla odjednom. Uz to i studiram. Tako da se i toga ostavi.
Nisam ni “član kulta yu mitologije”, šta god to značilo. Samo: ne možeš da kažeš da tog vremena nije bilo. Nismo ni ti ni ja izmislili ni poeziju, ni muziku. Tradicija, a Brejkersi su deo rok-tradicije, ne može se ignorisati. To je kao da te napljuje Džeger, a ti mu kažeš da je odjednom nebitan jer mu se ne diže, jer mu ni fejs lifting ne pomaže da bude lep i slične gluposti.