LI BAI / LI PO - najveći pjesnik u povijesti Kine
Pripremio Boris Kvaternik
Kina kao nacija poznata je diljem svijeta po svojoj monumentalnoj i često superiornoj kulturi. Tijekom vremena ta je velika zemlja izgradila mnoge kolosalne spomenike koji svjedoče o bogatstvu vlastite kulturne povijesti. A neki od tih vječnih statua Kine nisu materijalni kao npr. građevine.
Jedan od tih spomenika je definitivno i pozamašno djelo najvećeg kineskog pjesnika Li Baia. Pjesništvo je bilo neobično cijenjeno u povijesti Kine, tako da je i jedan od uvjeta za stupanje u državne službe bilo poznavanje i mogućnost pisanja poezije. I u takvoj kulturi se rodio genije.
Današnji povjesničari sa zapada imaju problema u dogovoru oko samog imena te legendarne ličnosti. Zbog dvojbi oko romanizacije njegovog imena, poznat je kao Li Bai, Li Po, a ponekad i Li T’ai Po.
Rođen je prije više od 1300 godina, točnije - godine 701. za vrijeme dinastije Tang. Smatra se da je do smrti 762. godine uspio napisati oko 1100 pjesama. Ali, kako to obično biva, većina ih je izgubljena ili neotkrivena sve do danas, a oko nekih otkrivenih pjesama povjesničari se spore o autentičnosti autorstva Li Baia.
Radu Li Baia često se pripisuje utjecaj daoističke mistike. No, velik dio njegovog opusa zauzimaju jednostavne pjesme nevjerojatnih metafora u kojima se govori o posve svakodnevnim i konkretnim stvarima - društvu, piću, ljepoti prirode, ljubavi…
Smatra se da su pjesme u kojima je Li Bai postigao najveće savršenstvo one od po četiri stiha sa po sedam riječi u svakome.
Utjecaj njegova rada je upravo nevjerojatan, tako da je uvriježeno mišljenje da se poslije Li Baia u Kini nije pojavio autor koji bi mu bio i do koljena, i taj “pjesnički tron” on drži sve do današnjih dana. Prozvan je Besmrtnim Pjesnikom, a po svemu sudeći, u tome nadimku nije bilo previše pretjerivanja. Jer, i dan danas, ljudi u Kini poznaju i cijene njegov rad, a njegove pjesme o vinu i dalje odjekuju pjevane u kineskim birtijama. Nakon 1300 godina.
Jedini pjesnik kojega se stavlja kao imalo doraslog suparnika Li Baiu je Tu Fu, njegov suvremenik. Ali, dok je Tu Fuova lirika više sjetnog ozračja, u velikoj većini Li Baiovih pjesama se ističe hedonizam i ljubav spram života. Njegove pjesme jednostavno pršte bojama, mirisima, životom koji viri iza svakog slova.
Sama biografija Li Baia postala je legenda, baš kao i njegov rad. Počeo je pisati rano, a također je bio i veliki lutalac i putnik, baš kao i Tu Fu. Ali, dok je Tu Fu putovao iz nužde, bježeći pred vlastima, Li Bai je putovao iz užitka. Također, bio je prijatelj Cara, ali je jedno vrijeme proveo i u zatvoru pod sumnjom za izdaju. Osuđen je na smrt, ali je kasnije protjeran iz zemlje. No, ubrzo je pomilovan, i dopušteno mu je da se vrati.
Priča se da je osim poezije najviše cijenio vino. Stoga, spominje se, veoma često su ga znali jutro naći kako mrtav pijan leži na cesti. Nerijetke su bile i situacije u kojima je ujutro bio toliko pijan da su ga morali polijevati vrčevima vode da bi se mogao vidjeti sa Carom.
Umro je u skladu s time kako je i živio, godine 762. Popularna legenda govori da se noću pripit otisnuo na vožnju čamcem rijekom Yangtze te pokušao rukama uhvatiti mjesečev odsjaj na vodi. Pao je iz čamca i udavio se.
Naravno, postoje i mišljenja da je ova legenda čista izmišljotina te da je najvjerojatnije umro od ciroze jetre ili neke vrste trovanja.
Kako bilo da bilo, svi mu priznaju mjesto na samom vrhu kineskog pjesništva, te ostaje nedohvatljivi uzor i dan danas.
Nažalost, zbog same prirode kineskog jezika i pisma, nikakav prijevod ne može biti dovoljno sličan savršenoj formi originala.
VJEČITA PJESMA
Ja slikam slova. Krijepi me samoća. Kao more bambus se talasa. Iz grmlja rosa kaplje kao niza bisera. Stihove pišem na blistave papire. Kao da šljiva cvatove svoje po snijegu rasipa.
Koliko traje miris mandarine kod žene što ga pod pazuhom nosi? Koliko cvjeta snijeg na suncu bijelom? - Tek ova pjesma koju ovdje tešem - na vječnost služi čovječanstvu cijelom?
(preveo Tin Ujević)
LAKA PJESMA
Od ebanovine je čamac moj!
Od grohotuše moja frula,
a njene male jamice
prstenom zlatnim obrubljene.
Vino! Kao sok od biljke,
koji čisti moje svileno odijelo,
vino tako mrlje čisti,
što se crne na mom srcu.
Vrč zlatan, zlatna vina pun,
na rijeci čamac, crn i vitak,
i sklonost žena - i meni se čini,
da ja sam sretan kao bog!
(preveo Zlatko Gorjan)
TRI PRIJATELJA
U čardaku zelenom sam sjedim i pijem vino,
Vina piti ne valja mi samom! -
Zar nema nikog tko će piti sa mnom? —
Tad priđe mjesec, pozdravlja me bratski.
I drugi prijatelj se javi: moja sjena,
Mjesec i sjena! Zaista dva dobra,
mirna druga, a ne piju ni kapi!
I sve što radim - radi moja sjena,
a mjesec je blijed . - Da ste mi zdravo, druzi!
Hajd, pijmo sad, dok proljet ne dođe! —
Pjevam. A mjesec sluša, pa se smije,
Plešem. A sa mnom pleše moja sjena.
Hej, prijatelji, tako nam i treba!
Al, zaklinjem vas, ostajte mi vjerni
bar dok mi riječi ne izgube smisla!
A kad mi magla mozak uskovitla,
ej, onda zbogom, prijatelji!
U cik zore valja nam se rastati,
al ne zadugo: - već sutra uveče
uz vino mi ćemo se naći! Zbogom prijatelji!
(preveo Zlatko Gorjan)
Literatura i izvori prijevoda:
Iz kineske lirike, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
Kineska lirika, Rad, Beograd, 1962.
Povijest svjetske književnosti, Milivoj Solar, Golden marketing, Zagreb, 2003.
en.wikipedia.org/
www.britannica.com/
everything2.com/
www.poetry-portal.com/
