Vinko Drača
- poezija -
KAD ODEŠ
Ostavi svoj miris
kad odeš
uzalud ću tražiti
najmanju zraku tebe po uglovima
kad odeš
Među drvene zidove
uplovljava
umorna dereglija jeseni
Ostao sam sam
i bit ću sam
Kad odeš…
***
NOĆNO PISMO
Pozdravljam te, moja Malena
iz pijanih zemalja
gdje se tvoje smeđe oči
igraju u vladavini sjena
mrskog stropa koji ograničava let
između beskrajnih transakcija duše
demona s vrha cigarete
razapeti u govoru
iscijeđeni kao rano grožđe
prostranstva ispisanih stranica
nameću se…
Beskrajna želja za tihim plamenom
tvojih grudi, Malena
držim glavu pognutu
večeras pijem za nas
nema kiše da uspava kapke
milovanjem prozora
ti si negdje umotana
u tamu s televizorom koji brblja
nestašan, potrošio je maštu
ustajalo izgovarajući imena
i listajući eterne stranice dana
Potpisali smo još jedno
kozmičko ludilo
Malena,
nikako da čujem poznato ime
u prljavoj trci
sve riječi upućene nebu
odbijaju se od zidova
blagoslov kakofonije
otužno, zbilja
a s nas su skinuti oprosti
prašina pometena s grobova
ludo
uludo
Malena
javit ćeš mi se
kad se svjetlost zbije u kap neizgovorenog
tada zaboravljamo samotične retke
svako od nas ima unutarnje džepove
pune pepela
a pjesmom
govorimo da smo bili obmanuti
I da sad nemamo zašto
sakrivati poglede
Malena
nadam se da si dobro
jako se veselim
budućim
skitnjama…
