Dajana Diverno
- poezija -
SVEMIR ŠAPUĆE TIŠINU
Svemir šapuće tišinu,
a ja kao da čujem kako andjeli
sviraju pesme ljubavi i sna.
Tiho dižem ruku, gutam prašinu,
gledam u tebe dragi, odnesi me sa dna.
Sve reči su male da veličaju Boga,
tebi reći bi htela da on mi je sve.
Reči ne znam ni naći za opis srca moga
Al slušaj kako andjeli sviraju za sne.
Otkucaj srca života - tuge uklanja i briše.
dok svemir šapuće tišinu na krilima sjaja.
Vidi život izranja i zora nam miriše -
svetlost nežnosti koja je obavijena
velom beskraja.
Mali su oni koji razumeju težnje
ljubavi i srca sa zlatnim krilima sna..
A ti ćeš me razumeti dok prostirem čežnje
pruži ruku dragi i odnesi me sa dna.
