Maja Ručević
- poezija -
GUSKE
Vidi! Prelijeću nas divlje guske!
Prizor mora da vrišti jedinstvenost
U protivnom se ne bi tako nadvio nad prozorsku dasku
A ja trenutačno zaboravila biti pomirena
Vidi! Ranjene guske teške kao silosi!
Izbjegavam dodati taj dojam, nepotrebno je, ovaj put
Imam jedan šareni jastučić na koji zapikavam igle i špenadle
/nalikuje onome kojeg sam davno pronašla u šnajderičinom rekvizitariju/
Ubod današnjih gusaka razderao bi tkivo do kraja
/ne doimajte se!/
Zaražene letačice, pronađite tuđe pulpe
Vidi! Guske uvjetuju nemire!
Sada bi trebalo da razbijam svoje armirane glave o vas
I pripustim k sebi otrcane pjesničke manire kao što su
Vječito pobijanje stvarnih krutosti
/ah, grč što nas hvata pored finog jastva
kao da sve više dokida uvjerenje o izostanku magijskog/
Vidi! Hičkokovski su napete! Napadaju!
Cigani se sklanjaju iza plisiranog kamena karijatida
Blesavi pikari, rekli su ima da su uvijek i gdje god kod kuće
I da su ove nesalomljive u podržavanju gordoga nebeskog svoda
Nesretnici, povjeruju u tako fino brušene obmane
Vidi! Pljesnive guske! Majko, jesi li ih ikada vidjela?
Majko, ti bi ih držala u rukama samo da možeš reći da si ih držala u rukama
I vjerojatno bi se jako iznenadila i onako raljavo razrogačila oči ako bih ti ih
Nagurala u maternicu ili ti ih trljala o lice
Vidi! Najzgodnije bi bilo isforsirati nešto poput krvave su guske zarumenjele snijeg
I koji uskličnik
No cigani ne lete u nebo, nego sviraju u autu dok se ne isprazni akumulator
Pjesnici ne koriste metajezik, nego vrlo često bulazne na kolokvijalnom
Guske su glupe ptičurine
A mene opet boli kičma
Vidi! Neobično loše, bijelo vino, nikada to ne pijem
Pretvarat ću se da mjesto spuštanja u krevet, silazim dolje
Pijem vodu iz Lete
Zaboravljam guske, imbecilne guske, uostalom,
Je li prije ovoga trenutka uopće ičega i bilo?
***
ALTRUIZAM
Ima crvenih odskoka od albe*
Čak i krvavih neobičnih ovala
Koji se nećkaju najaviti zoru
Tada se dogode oni rijetki momenti
Kada ne razmišljam o sebi
Utišćem tuđe piksele
U fotografiju za vječnost
(*staroprovansalski- zora)
***
U LETNJOJ KUHINJI
Inhaliraj mali zrak
Bez prostorija
I naiskap tika taka slutnju
Nikada se nismo kupali u
Vreloj kavi
Jer nije bilo vremena
Za postojanje sprženim krilcima
I izgaranje lakih emocija na
Stratištu taština
Krvnik je bio značajan
Koliko i ponoćni zodijak
Svedi se sada
Na čisti račun
Majčinski račun
U svijetu očeva promatrača
Tvoja gizdava put je
Gotovo grešno krta
Bili su rekli da riječ nešto znači
Pijani kliktavi bušmani
Pa se objesili o jezike
Svojih lovina
Kasnonoćne zerice posluha
Utrnule su omču oko šume
Budući da nismo suđeni
Učinimo to sami na pramcu
Debelog istoka
Ja se učim novom žanru
Tihom nekom zenitu
Gdje tvoje usne od granita
Drhture od uzaludnosti
***
PRED MORANJE
Na umoru ovog nokturna
Besano se strmoglavljuje vrijeme
Prozaično ližući margine očekivanja
Ne zadire u jezgru
Tek jenjava u nijemosti slabina
Potopljena galija
Razbježaše se mišićavi veslači
Ljubavnik oblijeće pedantno
Elipse traže konak
Klišeji se usustavljuju u pomno istimarene vakuume
Nema spasa
Već se razdanjuje moranje
Kineski kolačići odavno su pojedeni
***
TRIPTIH JEDNOG RATOBORNOG LIPNJA
Ozdravit ću putem bola, stara patologija kolotečine
Sve je više glodanja i mrmora zdravih, ti si posljednji
Jahač ovog staromodnog svemira, nemam ništa od toga
Rekao si: nismo kompatibilni, ipak, slio bih se u to more
Jutro se pokazalo neosjetljivim na nas
U razboritom eteru mnogo rušilačkih napora
I svjetlost u kutu šćućurene misli na tebe
…
Izbjegavati veseli korak
I pretjerano zimogroznu živahnost
Stvoriti osobnu pogansku semiotiku, carstvo simboličkog opreza
Pokojna gospođo Vječnosti, gotovo svirepo zjapite,
Nemate li možda izbora, niste li baš sjajno obamrli?
Kurvin sine, garote te ne bi zadavile
Pretplaćen si na žilavu samoživost
Jedan dva beskonačno
Sinje vode kraja
…
Zeleno vežem uz anomaliju tvog osmijeha
Manične napadaje beznačajnosti
Rugam ti se, predobro me mrcvariš
Tako neka bude, ti ionako najbolje znaš
Neka bude zeleno razulareno meso našeg boja
Neka se razviju jedra konačnog poraza
Ili barem kakvo rustikalno zeleno primirje
Dođi na piknik ispod vješala
Budi zelen od srama
