Jasmina Šušić
- poezija -
BUKA
Ne posjedujem ništa što bi me moglo spasiti
Buka
Buka
Buka
Čuješ li me?
Kroz ceste
Kroz naricanje dana
Kroz spokoj noći
Kroz romansu
Svjetla
Čuješ li?
Buka
Buka
Buka
Dolazim ti
Kao proročanstvo
Ispisano tankim slovima
Čuješ li?
Ovi koraci
Bilježe indetitete
Po peronima
Po ulicama
Po nadvožnjacima
I prljavim kontejnerima
Ovi koraci
Bilježe uspone
Padove
Rijeke
Mora
I otoke
Čuješ li?
Buka
Buka
Buka
Hromo šepajući
Moji sentimenti
Odbijaju
Puhati u tvom smjeru
Vjetar ih uzdiže
Lišće ih izdaje
Moji sentimenti
Su glupe
Silikonske plavuše
Moji sentimenti
Su naivne
Curice
Čuješ li?
Čuješ li?
Ih?
Stvaram tvoj lik
Iz pijeska
Zrno po zrno
Gradim
Neoljuštenu boju
Tvog glasa
Grgljam
U snu
Kroz paperjasto
Prkošenje
Tvoje kose
Davim se
U tom
Tvom
Jednostavnom
Plavetnilu
Večeras te nema
Noćas te nema
Kao ni stotinu noći prije
Kao ni stotinu noći poslije
Čuješ li?
Gradom lebdi
Pitanje
Okačeno o smeđi oblak
O nakupinu
Vodene pare
Visi
Nad gradom
Kao prokletstvo
Podsjeća me da
Ima u tebi nešto što je moje
Ne pripada mi, ali
Propada
U posmrtnom hroptanju
Otuđuje
Pretvara me u nervoznog zombija
I pred jutro trijezni
Bukom
Čuješ li?
Čuješ li?
Buka
Buka
Buka
Samsara
Heavy-category
Nepostojeći
Blistavi
Boddhisattva
Buka
Buka
Buka
Čuješ li?
Uglazbi me
Zadrži
Samo jednu notu
Do vraga
I sve
(p)Ostat ću
Gdje si? Gdje si? Gdje si?
Gušteri se smiju
Draškovićeva
Je Arizona
S kaktusima
Od jada
Gdje si?
Gdje?
Buka
Čuje……………….
Razlila se tišinom
Nedostajanja
Ukrotila te mirom
Nepostojanja
Naričem ovu poemu
Teško dišući
U podne nema cvrkutavih poziva
Da me probude iz balsifemije
Balzamirana
Otuđena
Sve samo ne tvoja
Samo sebi pripadam
Draškovićeva
Je Arizona
A ja sam tvoja
Atlantida
Buka
Buka
Buka
Čuješ li?
Tonemo zajedno
A onda se budim
Niz pokrivač otječu
Suze
Želim vjerovati da su kapi
Oceana
Da su vlasi kose
Te iste niti
Koje pucaju pri svakom dodiru
Ali nema ih
Samo beskrajno
Čekanje
I odsustvo
Nade
Čuješ li?
