James Douglas Morrison
Piše Jasmina Šušić
Čovjek koji je gubio kontrolu nad sobom, balansirajući između genijalnosti s jedne i apsolutne autodestrukcije s druge strane, čovjek sa stotinu lica, Kralj Guštera, ogorčeni Pjesnik-Luđak s dušom klauna, Mr. Mojo Risin’, jedan od najvećih umjetnika 20.st.: Jim Morrison.
Ovdje ćemo se pozabaviti njegovom nadrealnom, mračnom, instinktivnom poezijom.
„Slušajte: prava poezija ništa ne govori, to je tek pulsiranje mogućnosti. Otvara sva vrata. Možete proći kroz ona koja vam odgovaraju.
…zbog toga me poezija toliko privlači, jer je vječna. Sve dok bude ljudi, oni će pamtiti riječi i kombinacije riječi. Ništa drugo ne može preživjeti holokaust osim poezije i pjesama.
…Ako moja poezija želi išta postići, onda je to izbavljenje ljudi od skučenog načina na koji gledaju i osjećaju.“
James Douglas Morrison rodio se 08.12.1943.g. u Melborneu na Floridi.
O njegovom životu se mnogo pisalo, stotine knjiga je već pokušalo razlučiti misterij Kralja Guštera, pohvatati konce i prave informacije o njegovom životu, te odvojiti realnost od mita. Malo kome je to uspjelo, jer on je sam svjesno gradio određenu sliku o sebi, i uspio je zavarati mnoge svojom mračnom pojavom i ciničnim stavom. Duboko u njemu krila se nježna, pjesnička, ali i autodestruktivna duša. The Doors, automobilska nesreća, Indijanci, beat pjesnici, Friedrich Nietzsche, Pamela Courson, golotinja, LSD, peyotl, Michael McClure, filmovi….sve je to neizostavan dio priče.
Turbulencije, ispadi, genijalnost… sve je naglo prestalo jedne sparne pariške noći, 03.07.1971.g., kada je Pamela Courson zatekla Jima mrtvog u kadi. Prilično nedostojanstven kraj Kralja guštera. Ali i prilično uvjerljiv scenarij Jamesa D. Morrisona.
„Genij je mrtav“, orilo se diljem planete. Iza njega je ostalo preko 1600 stranica rukom ispisanih stihovima, skicama, epigramima, anegdotama.
Kao mladi, nadobudni pjesnik, Jim je već s osamnaest godina čitao svoju poeziju u beatničkom kafiću „The Contemporary, svirajući ukulele. Od malih nogu osjećao je poriv za pisanjem, filmovi i književna djela u jednakoj su ga mjeri fascinirali i tjerali da svoj (pre)bogat unutarnji život pretoči na papir.
„The Lords: Notes on vision“ („Gospodari:Zapisi o viziji“) i „The New creatures“(„Nova stvorenja“) zbirke su koje je Jim izdao za života, u vlastitoj nakladi, uz pomoć prijatelja pjesnika Michaela McClurea.
Prvi dio, „Gospodari:Zapisi o viziji“ vrlo su proročki stihovi, koji se bave manipulacijom i dominacijom medija (kino, televizija) nad ljudima. 1969.g., kada je izašla, možda je bila inovativna i ispred svog doba, govoreći o nečem što je tek bilo u povojima, ali kada ih iznova čitamo danas, u 21.st., jasno nam je koliko je Jim bio ispred svog vremena i koliko smo zapravo izmanipulirane „slijepe spiljske ribice u maternici“ svijeta. Pišući o alkemiji kina, voajerizmu, Indijancima, incestu, bićima koja „operiraju“ na višoj razini, svojevrsna elita (teorija inspirirana Nietzscheovom teorijom o Nadčovjeku) Jim je zagrebao duboko ispod svijesti, koristeći nadrealne motive kao katalizator. Najveći dio zbirke nastao je 1964.g. kada je studirao na UCLA.
„Gospodari“ su također bili hommage Arthuru Rimbaudu, a motivi iz njegovih pjesama u velikoj su mjeri inspirirali Jima Morrisona (najupečatljiviji su oni u pjesmi „When the music’s over“ i „Universal mind“)
Drugi dio, „The New creatures“(„Nova stvorenja“) mnogo je poetičniji. Gotovo fantazmagorično, Jim se služi mrakom kao sredstvom upozorenja, kao sredstvom kojim budi ljude iz udobne, površne, razarajuće svakodnevice. Upravo je ovdje postigao ono što mu je bio cilj: izbaviti ljude iz skučenog načina na koji razmišljaju.
U zbirku je uvrštena i njegova famozna, antimilitaristička poema „An american prayer“. („Američka molitva“).
Svakako je bitno spomenuti i njegovu nikad dovršenu poemu „The celebration of lizard“(„Slavlje guštera“) s albuma „Absolutley live“) koja se sastoji od nekoliko etapa, uglazbljenih i savršeno isprepletenih u atmosferičan ep, za koju je on sam tvrdio da je križanac između teatra, električnog rituala i ironije. U „Slavlju guštera“ Jim se bavi ludilom („A little game“) kao pogonskim gorivom, u „Palace of exile“ mistificira preporod duha nakon dugih sedam godina lutanja(„Tomorrow we enter the town of my birth and I want to be ready…“), opisuje samoću i susret s vlastitim demonima (Lions in the street) …Tu je i pjesma, „Not to touch the earth“(album „Waiting for the sun“), u kojoj po prvi put stvara priču kroz pjesmu, završavajući ju stihom koji će ga kasnije obilježiti : „I am the lizard king, I can do anything“. Još kao dječak, bio je fasciniran gušterima i zmijama, a kasnije će upravo Kralj Guštera biti jedan od njegovih alter-ega, mračan kralj koji hipnotičkim stihovima, razuzdanim radnjama i magičnim baritonom može sve. U toj istoj pjesmi osvrće se i na ubojstvo Kennedyja stihovima : „Dead president’s corpse in the driver’s car…“

Neizostavan dio mita, kontroverzan stih Jima Morrisona, iz pjesme „The end“ predmet je rasprava i dan danas. U toj pjesmi pjeva o ubojstvu oca i silovanju majke. Kao što je i sam tvrdio, namjera mu je bila šokirati publiku i pokazati na jedan sirov način da je potrebno osloboditi se svega onog što smo naučili, obrazaca ponašanja iz podsvijesti koji dolaze od naših roditelja, u metaforičkom značenju „ubiti oca“, „silovati majku“, prebrisati naučeno i krenuti ispočetka.
Prva pjesma koju je ikada napisao, još u školskim danima, a koja je danas, nažalost izgubljena, zove se „Pony express“.
Međutim, intrigantna je jedna druga pjesma, iz njegovog ranog razdoblja, pod imenom „Horse latitutudes“(„Konjske duljine“), a koja je i uglazbljena kao dio pjesme „Moonlight drive“ na albumu „Strange days“. Kao inspiracija poslužile su mu legende o španjolskim mornarima koji su ploveći, izbacivali žive konje s brodova, puštajući ih da se utope kako bi olakšali teret. Agonija i slijepi strah glavnina su ove pjesme.
„…When all else fails, we can whip the horses eyes and make them sleep and cry…“
(„ …Kad sve drugo ne uspijeva, možemo bičem ošinuti oči konja i natjerati ih u plač i san“)
U ožujku 1969.g. te na svoj rođendan, u prosincu 1970.g. Jim je u snimao svoju poeziju u studiju. Kasnije će Doors-i, sedam godina nakon njegove smrti, iskoristiti dio materijala za album „American prayer“.
Taj album mozaik je Jimovih stihova, unutarnjih dijaloga i impresija iz najtežeg perioda njegovog života, baš kao i zlogukih slutnji o smrti.
„Death makes angels of us all and gives us wings where we had shoulders smooth as raven’s claws….I will not go, prefer a feast of friends to the giant familiy“.
Petnaestak godina poslije njegove smrti izašle su dvije zbirke „ Wilderness: The Lost writings of Jim Morrison“ ( „Divljina: Izgubljeni spisi Jima Morrisona“) i „An american night“ („Američka noć“).
„Divljina“ je preslika njegovih bilježnica i zapisa koji su nastali između 1965.g. i 1970.g. Sastoji se od nekoliko dugih poema, spontanih stihova, epigrama. Pisana je spontano i centirana je oko mitova, motiva iz prošlosti, odama Brianu Jonesu, a započinje Jimovim predgovorom u kojem piše o auto-intervjuu kao novoj umjetničkoj formi te govori da je „zakačen za igru umjetnosti i književnosti“.

I na kraju, mit Jima Morrisona još uvijek opstaje, još uvijek živi, u glazbi, stihovima i nekim mladim dušama kojima su upravo Doors-i svojom glazbom otvorili oči i pripremili ih na hrvanje s vlastitim mrakom.
Baš kao što je i sam tvrdio, samo riječi mogu preživjeti holokaust. Danas, 2008.g., kada je svjetska kriza na pomolu, ljudi izmanipulirani svime i svačime, a fanatizam materijalizma u punom jeku, utjehu pružaju riječi, skitnice, slova, lutalice, stihovi, putnici, i zato:
„Ljudima su potrebni Povezivači
Pisci, junaci, zvijezde,
Vođe
Da uobliče život
Dječji pješčani čamac leži
Na suncu
Plastični vojnici u minijaturnom
Prljavom ratu. Utvrde.
Garaže. Rakete. Brodovi.
Ceremonije, kazalište, plesovi
Da potvrđuju Plemenske potrebe i uspomene
Poziv na molitvu, sloga
Prije svega, prvotno stanje,
Čežnja za obitelji
&zaštitna magija djetinjstva“
u slučaju da sajt youtube nije pristupačan, nećete moći pogledati ovaj video
u slučaju da sajt youtube nije pristupačan, nećete moći pogledati ovaj video
2:20 am on October 14th, 2008 1
Privid
Najbolje kad bi privid kao riječ ostao sam, a da ne djeluje kao naslov slijedećih riječi..ovako ispada da je naslov/ne..nije naslov..
Kad bi ime Morrisona bila pjesma, to ne bi bila pjesma bez naslova/privid bi bio naslov..
Kad bi privid bio pjesma, to ne bi bila pjesma bez naslova/James Douglas Morrison bi bio naslov..
Tako kratko i brzo, kao život koji vrijedi, kao poruka usmjerenja, upozorenja..
Bljesak .o.o. uvijek kratak, a zasljepi za dugo .o.o.