Vinko Drača
- poezija -
SMS PJESMA
U ovaj kasni sat
stihovi se prodaju u pola cijene
kao nikad izrečena magična formula
tebe i mene
trepere u bjelini
pjenastoj gustoj
nedodirnutoj od svijeta
našoj tamnoj bjelini
svetoj bjelini.
I tko će ih kupiti
zgrade na koje je revolucija
pokušala nažvrljati tragove?
Noćni autobusi, bijeg
i nečije mjesto pod suncem
traženje.
Zaglavili smo u pustinji
ali pomogle su nam slike Tuljana
pomogle su nam ruže
i drevna pjesma
a sada
velika prerija mreža
i u nju uhvaćeno vrijeme.
***
U ZORU ĆU NAPISATI
NEKOLIKO RIJEČI O TEBI
Bezimena kugla
kojoj smo izrecitirali molitve
perivoja i meke trave
pokucat će na nebo
sa slikama sviju nas
istetoviranim na čelu.
Bez suvišnih riječi
crveni bršljan
zauzima dvorce.
Povlači me
već i sam umoran od bezbrojnih cigareta
i praznih soba gdje ne nalazi smijeh
tjera me da napišem
još par riječi
o tebi.
***
KRIZA IDENTITETA
Čovjek
četiri i pol milijuna godina evolucije
generacije i generacije
u izgladnjeloj borbi
povezujući se beskonačko
s herojima
s bogovima
besciljno…
Ni zvona ni puške
ne donesoše bratstvo
na uplašene, uzdrhtale dlanove.
Još krvare
daleko jedni od drugih.
***
MRZIM NEDJELJE
Mrzim nedjelje
tad svi rimski suludi carevi
spuste mamurne glave pred
ružičasta stopala zore
i nevoljku proplaču nad litrama vina
i ševe koje su propustili.
Nije da ih žalim.
I dolaze misli o pustinji
ako opet umrem sanjat ću poplavu
i cvijeće nemoćno da iznikne
između tramvajskih šina
moderni su ga Neroni
začepili asfaltom
rekli mu “Doviđenja
do slijedećeg uzdizanja
osvjetljujemo ulice
samo našin nadama.
Mrzim nedjelje
netko će zaorati brazdu
duž ulica
i onda upisati čudesne rune
u okrvavljenu zemlju
nedjelja
da, s aspirinom i guaranom
predbacuje loše držanje
i potpuni nedostatak ritma
za kozmički ples
u dvoje.
Najgori dio priče
budim se sam i žvačem vlastitu žuč
a ona se možda moli bogu
u kojeg je prestala vjerovati
da ne usne strahove.
