Natalija Najhart
- poezija-

JING-JANG TIPKOVNICA

Mrzim tvoje tipke
I tvoj proklet zvuk
Ti si ograda
Između mene i njega
Između njih dvoje
Između onih milijun
Dok ideali sami stoje
Pored osamljene klupice u parku
Pored čaša za vino u regalu
U staroj kino dvorani

Volim tvoje tipke
I tvoj sladak zvuk
Ti si most
Između mene i njega
Između njih dvoje
Između onih milijun
Dok ideali postoje i stvaraju se
U toplim riječima s kojima daljina nestaje
A katkad negdje u gradu
Zaključe se uz kavu
I toplinu osmjeha

***

KAJ OBLAK

Moje cijenjeno ime baš i nije važno
Na posjetnici stilom Arial samo veliko KAJ
Često gledam na balkonu kroz teleskop
Prijevozno sredstvo mi je zeleni zmaj

Pecam u svemiru ploveće zodijake
Da, umjetnica sam i oblikujem oblake
Kad sam nervozna na papiriću crtam pilića
U svakom dijelu galaksije ću ti pomoći napraviti snjegovića

Gablec jedem na Saturnu
Tamo iz zabave pišem pjesme
Ljudi kojima se divim su mi inspiracija
Ne pitajte me više o tome, na prvom mjestu mi je diskrecija

Svoj posao volim, oblikuju ga moje misli
Kad sam sretna oblaci su sretni
Kad sam tužna oni plaću samnom
Volim ih, jer se slažu sa mojom najdražom plavom

Ponekad su u obliku cvijeća, lizalice, smiješka
Ili tigra, zmaja, ružičastog plamenca
Stvaram od njih peperjasta lica
Koja se pretvore u čudovište kad ih probuši ptica

Oblaci su moji izviđači
Za njih uvijek imam milijun pitanja
Ponekad ih šaljem da dodirnu planine
Da oboje istočna svitanja

Mojoj ambicioznosti nema kraja
Nadobudno tjeram zrake mladog sunca
Kroz oblake pune vode i vlage
Nadajuć se da će nastati duga

Jašući na oblacima vidjela sam sve što sam htjela
Kilimanđaro, Kubu, Kairo, Kretu…
Ali ipak od svih prizora i slika
Oblak u njegovim očima je najljepši na svijetu