Jasmina Šušić
- poezija -
Poneki stih izroni(m)
Kao školjka
Urešena slanoćom nebeskog svoda…
U HERMESOVOM NARUČJU NARIČEM
U Hermesovom naručju naričem;
Nar
Tar
Žar
Gar
More sam obilježila
Svojom blagom bojom
Učinila sam da zadimljeni odrazi
Nestanu
Hermes
Zadihan
I uspavan
Nekim mliječnim tišinama
Pored mene
Utonuo u san
A mene nagriza misao
Teška i proračunata
Dok ljudi hodaju usporenim koracima
Čađavim oblacima
Ja promatram vapaj divljine;
Hermes i ja
Bog i ne-žena
U Hermesovom naručju naričem
Ronim
Izranjam
Krila i šape
Na koži se množe odsjaji
Noć je nabujala
Izgrižena žućkastom
Prašinom…
***
NEDOSTAJANJE
Još jedna subota popodne
Čitam trash
I smrdim po iluzijama
I prije nego što navučem
Još jedan kostim na ovo
Pokajničko
Refleksivno tijelo
Zaključujem koliko je perverzno
I potrebno
Uživati u samoći
Uvlačim dim u sebe
Svija se niz grlo
I prži pluća
Pišem u nekom hladnom grču
Odrješitom
Nervoznom
Bezobraznom lakoćom
Rasplićem
Riječi
A one se
Kap po kap
Cijede
Iz mene
(U posljednjim trzajima zaključujem da vrijedi čekati….)
Glasno palim još jednu cigaretu
„Like a puppet on a string…“
I bahato zijevam
Pišem o maloj boli pod srcem
Nemir
Tup i sjenast
Subotnji spleen
Upitnici vise
Naopako
S prozora
Udruženi sa
Zujavom
Zvečavom
Monotonijom
Točka
.
Izvlačim negative iz duše
A flashevi trunu na dnu smeđe kutije
Nedostaje(š)
Nedostajanje
