Adnan Žetica
- poezija -
VRIJEME
Dežurni učenik
trećeg razreda
gleda u zidni čas
i neće da zvoni za
kraj časa
čeka da velika
dođe na pet
učiteljica i direktor
ga ubjeđuju da im
preda zvono ili da zvoni
jer vrijeme nije stalo
samo se velika umorila
jer se baterija istrošila.
***
BESPLATNI MALI OGLASI DO DESET RIJEČI
Na ovom kišnom danu
kišobran
mjenjam
za sjenu, bilo čiju.
***
U INTERMEZZU
Izmaglica zlokobno duši prve
nagovještaje života,
pred njom je neizbježno
izbjeći dodir nesreće.
Bivanje postaje moranje
jer nama što vjerovati želimo
nije ostavljen izbor.
Čini se da je preostalo samo
zadovoljstvo
što svaki trenutak užasa
briše prethodni.
***
RAMBO
Iznova je gledao sve njegove filmove
i svoja čuđenja utrostručavao da mu
se na dosljednom fanatizmu zavidjelo.
Očiju crvenih od previše dima,
u atmosferi žala za prošlim ljubavima
pitao sam ga:
Zašto želiš zaboraviti,
on je bio dio tvog života
nemaš ga se razloga stiditi?
Moj, John. J. Rambo
u četvrtom nastavku
dobio je novo zaposlenje.
Koje?
zatvorskog čuvara
u Guantanamobay.
***
MAJSTOR
Tresla se zemlja.
Radnici poskakaše na ledinu.
Stadoh u okvir štoka vrata kao slika
u ram, zna se da su oni najtvrđi i najčvršći.
Tresla se i tresla, nije bilo moje da se
pravim pametan te i ja sletjeh za njima.
Znam da pričaju meni iza
leđa da sam sačuvao živu glavu
u zadnji tren jer u svoj štok
nisam vjerovao, iako se nije srušio,
koje sam govno pojeo.