Kristina Balać
- poezija -
GLAVNOM I ODGOVORNOM ČITAOCU
Ja pišem.
Ti mi reci šta je.
Ja ne znam.
Ja samo pišem.
Ništa.
Tumači kako hoćeš.
Ti čitaš
Ono što je napisano.
Tebi je smisao poznat.
Ja ga stvaram.
Ne znam kako.
Na slepo.
Uvek se začudim
Onome što ispadne
Kada pročitaš.
Ja sam slobodna od odgovornosti
Značenja.
Meni to ništa ne znači
Dok pišem.
Mada me nekad pecne
Što ne čitam.
Za mene nema značaja
Smisao
Jer mi je svako značenje
Besmisleno.
Majkemi.
Dok pišem, ne razmišljam.
Meni je lakše.
Na tebe svaljujem veći deo posla.
Reci mi šta nisam mislila
Kad pročitaš.
***
N. B.
Ovu pesmu
Sme da prepravlja
Isključivo čitalac,
Prema svom ukusu.
Zato se i zove čitalac.
***
TI TO MAČKU O REP
Vrhunac
Njegove romantike
Bio je
Što nije stavljao zaštitu
Dok me je
Voleo.
Verovao mi
Je.
***
BEG
Udala si se bogato da bi
u zrelim godinama izdržavala
muža koji je voleo da popije.
Udala si se mlada i
udala si se bogato,
o tome nisi mislila.
Udala si se da ne bi
braći prala blatnjavo odelo,
s majkom okrvavljene
piliće čerupala.
Udala si se da ne moraš
više da misliš.
Bila si
lepa i bogata.
Udala si se da
u zoru odlaziš na pijacu
da prodaješ očerupane piliće,
koje si od krvi
oprala.
Udala si se da bi
mužu kupovala čista
odela
i ćerki svilenu
tangu
i da bi mogla
da platiš
da odeš majci i braći
da se odmoriš
i ne razmišljaš
više
što si se udala.
***
RASKIDAM
Ja bih ti rekla
Dve reči kada bih znala
Da ćeš razumeti
Ne sada
Ceo dan sam prala podove
Umorna sam od glancanja
A ti ne primećuješ razliku
Ti moju tugu ne razumeš
Gotovo je
Sutra idem u kupovinu
Da se odmorim od prašine
I zurenja u prljave krpe koje treba baciti
I podove treba promeniti
Tepisi više ničemu ne služe
Ma cela kuća je u ostacima
Frustracija
U žurbi
Oslobađanje od obaveze
Da se bude savršen.
Hoću da kupim
Novu četkicu za zube
Dosadilo mi je da svakoga dana istom
Perem ostatke
Hrane
Jer to više nije hrana
To je trulež koja zaudara
Na iskrivljene dlačice
Najprostije
Četkice koja košta 300 dinara
I može se kupiti u svakoj
Apoteci
Bez recepta
Ali sa uputstvom za upotrebu
Što joj ništa ne vredi
Kada prestane da uklanja
Ono što ne želim sebi
Ni svome želucu
Jer mogu samo da počnem da izbacujem
Nasumično
Histerično
Da se otarasim
Bahato i bezočno
Pa šta bude!
Nikada ne bih prihvatila
Ovu kuću
Da nije gotova
I prostački jednostavna
Dvema rečima
Izvini ali jedno je
Prihvatiti a za držati treba
Izdržljivost
A ja sam umorna
I neće me zadržati tvoje
Nerazumevanje.
Ja ti neću reći
Ni reči jer ne znam
Kako ćeš razumeti sada
Ne mogu da se bakćem sa tobom
Imam dovoljno
Svojih briga
A ti vidi šta ćeš
Dok te ne čujem
I razmišljam
Da li te ćutanje ostavlja
U većoj zabludi od ne
Sada
Koje dolazi naknadno
Sa pauzom
Radi pojačavanja napetosti
Radnje
U kojoj ti nisi ništa
Do sama radnja
Probodena čačkalicom za zube
Posle ručka
Koji kvari dijetu.
2:43 am on August 17th, 2008 1
GlAVNOM I NEODGOVORNOM PISCU
Shum je u tvom pismu
iraticnost nema zvuk,
Ti ga provodish
Necujno,
Plovi ispod horizonta
neopazen samo klizi,
Tihi sagovornik bez reci,
Gluv
Tekstura papira se tara od grafit
Nebitno
5:48 pm on August 28th, 2008 2
Vrlo mi je drago što je pesma na Vas ostavila utisak i čak Vas inspirisala.
5:23 am on September 1st, 2008 3
Draga Kristina,
Ocaran sam tvojim pesmama i bila bi velika cast upoznati te bolje. Ja sam umetnik i zivim na karibskim otocima a nesto vise o meni na mojoj web stranici!
http://www.lastavica.exto.nl
Srdacan pozdrav,
Zoran.
6:18 am on September 22nd, 2008 4
Itekako, i nema potrebe sa persiranjem