Ljubiša Subotić
- poezija -
PODNE
Predugo živim pod kristalnom ravni.
Okom prelamam svetlost,
zgušnjavam se al ne opadam.
Reč povlači reč ali kuda sa njom.
Epitaf za voljene.
Prostor pun, bez šupljina obal,
kao sfera ili jezgro.
Ne čuje se muzika, dole u srži.