Vanja Nikovič
- poezija -
SMISAO ŽIVOTA
Šta je smisao života, pitala sam.
Deca, rekoše mi majke.
Znanje, reče mi učiteljica.
Bog, reče mi pop.
Muzika, rekoše mi džezeri.
Peace, rekoše mi hipici.
Sanjati, rekoše mi pesnici.
Novac, rekoše mi rodjaci iz Kanade.
Moć, reče mi šef.
Šta je smisao života, ponavljala sam bledih usana,
lutajući nepoznatim ulicama.
Živeti, prošaputa nepoznati mladić.
Okrenuh se i susretoh sa sobom u njegovim plavim očima.
Sedeo je na klupi.
Posmatrao oblake.
Bez reči, sedoh pored njega.
Poče kiša.
I dalje smo sedeli.
Sevnu munja.
Počesmo glasno da se smejemo
dok nam se kiša slivala niz obraze.

Loading...
8:41 am on July 20th, 2008 1
Hvala na ovoj pesmi. Meni puno znači!