Nevena Ugrenović
- poezija -
KRAJ
To što trni i kuca, iluzija je noći,
pogled dva gavrana, na spavanje će poći.
Kad te stigne vapaj usamljene ženke, i pomisliš
da si jak, počeće da te grebe mrak.
Sve što polazi laži, u korov niče,
kao lord živi, pakao te stiže.
Sve što cvetu leti, leptirastog je daha,
ne postoji bajka, niti medna staza.
Što prozbori java, to san prosneva, na
kraju svih krajeva, samo ljubav uspeva!
***
ČEŽNJA
Tmurna noći
neće on doći.
Usamljenoj u samoći
ni najvećoj boli
melem srcu što voli.
Sunca svetlost da pruži,
zna samo da sprži.
Vrelu stazu
kiša osnaži
slatkoj laži
oči otvori.
Olujna sećanja vrati
paradna vremena smlati.
Svetlost munja i odjek gromova,
u zaborav da ga vine.
Vilu snila
veštica na javi bila
sudbinu ružnu skrojila
sebi tugu udelila
pakost životu napravila,
a njega nikada ne vratila.
Vi morate biti registrovan i logovan korisnik da biste postavljali komentare. Komentari se ne objavljuju odmah vec nakon provere od strane administratora sajta.