Vinko Drača
- poezija -

NURSERY BLUES

What have I become my sweetest frind
Everyone I know goes away in the end
And you could have it all, My empire of dirt
I will let you down, I will make you hurt

Trent Reznor

Bilo ih je mnogo
gotovo svaka od njih

je padala na dodir
cvijeće i
baladu
Bile su žene
after all.
Bile su obične žene.

Bilo ih je mnogo
zašto i ne?
uvijek sam volio whiskey
i okus daljine
u glasu Linde Ronstad
ili neke slične dame
bez cipela.

Bilo ih je mnogo
ali samo ćeš ti
ostati Malena
jedna smeđooka
ispisana iznad beskrajnih imena.
Malena
posve meka eterična
gruda nektara na mom jeziku.
Voljeli smo se
a onaj je beskraj
zadrhtao u meni
kao njene usne
u vozu
nedgje između Podlugova i Zenice.

Voljeli smo se
a onda sam sve zasrao
jer volim okus whiskeya
i nije li one noći
u zvuku lokomotive
brujao glas Linde Ronstad
po stoti put
isti jebeni krug.

Onda bar jednom tjedno
puste Balaševića
u sobi broj šest,u bolnici
zastava na ambasadi
sjetno
sjetno
golubovi-boemi
kljucaju kruh vlastitog glupog ponosa
želim da sam zvijezda
govore lica
prepuna divne tuposti i onda krene:
I nikad te nisam mazio pazio
tvoju sam ljubav gazio
svemu smišljao broj.

Da… broj
preljubnicu Ronstad
zapravo
nisam umeo stati ni ostati…

Moje suze
obljepljuju prošlošću
fasadu mojih zajeba.