Ana Stjelja
- poezija -
ALNARI
Dubina, dom zvezdane prašine
u sebi tajnu postanka skriva
dok hodi tami u pratnji tišine
usnulim оčima počinje da sniva.
Po nedru njenom posute su zvezde
ponose se svojom ogrlicom zlatnom
tunelima vremena poput ata jezde
prepliću se vešto s nebeskim platnom.
Tu sazvežđe Orla zauzima mesto
krilima svojim što pokriva lice
Alnari je zvezda, kosmos joj je presto
sa žezlom u ruci, ponosne kraljice.
Kad se ona smeje ceo svemir slavi
a tama se pretvori u svetlosti sjaj
njene su oči dragi kamen plavi,
ona čuva mudrost koja nema kraj.
Na Istoku zvezda je rođena
okupana zlatom, odevena u san
Alnari joj je ime, Danicom vođena
samo za nju svirao je Pan.
Želeli su je imati mnogi gospodari
svima je bila kao iz bajke vila
al’ skromna je bila prelepa Alnari
presto je svoj zauvek ostavila.
Lutala je tako svemirom dalekim
tražeći svoju sudbinsku zvezdu
povela se čudnim osećanjem nekim
što raslo je u njenome gnezdu.
Dugo se, dugo, svemirom vrtela
poput čigre što se detetu dâ
na kraju je svom jatu odletela,
o, Alnari, bila si, zvezda jednog sna!
Vi morate biti registrovan i logovan korisnik da biste postavljali komentare. Komentari se ne objavljuju odmah vec nakon provere od strane administratora sajta.