Zorica Salijević
- poezija -
HAJDE DA SE IGRAMO
Molim te, učini mi uslugu :
Hajde da se igramo !
Samo jednom makar.
Što si takav?
Mooooolim teeeee !
Pa ti se igraš samnom
Više, ne znam koliko godina?
Valjda mogu ja jednom ?
Mogu ?
Ok ! Krećemo.
Svaka igra ima pravila,
Pa i naša.
Sada ja imam njega i tebe,
A ti imaš samo mene.
Sada ti ćutiš kad on zove,
Reč ne progovaraš.
Sada ja čitam i brišem
Sve poruke iz mobilnog,
A pišem ih kratko i krišom -
Da on ne vidi.
A ti, ti ih čitaš slobodno.
Zar nije super ?
Za promenu – makar u igri.
Ne, nije još kraj.
Ova igra će potrajati malo duže
Nego što si ti mislio.
Hmm, šta još da ti smislim ?
A, daaaa, sad ja ne mogu kad ti možeš:
U šetnju, na put, pod isti čaršaf,
Na isti jastuk, za isti sto.
Ti sve to možeš, jer si sam
A ja, ja imam njega i tebe.
Šta? Već ti je dosta ?
Ne mogu da verujem ?
Da ti pravo kažem i meni !
Zbogom !
Sad ja imam samo njega,
A ti više nemaš mene !
Vi morate biti registrovan i logovan korisnik da biste postavljali komentare. Komentari se ne objavljuju odmah vec nakon provere od strane administratora sajta.