Ana Stjelja
-poezija-
LUTANJE
Osvajam turobni svet
prepuštam dokolici da me vodi
dok misli lutaju sasvim daleko
dah hladne noći meni godi.
Ne znam gde će noć da me odvede,
ne poznajem put,
samo osećam zvuk stare krede
što na zidu ostavlja trag.
O čemu li piše? Da li zna tajnu
mog puta kroz noć?
Možda je napisan samo običan stih,
ne znam šta je slabost ali poznajem moć
njeno prisustvo me čini jednim od njih.
Čemu kraj kad je početak ostao zarobljen
ne mogu da dosegnem ni pola njegovog puta
ja sam kao stari narod, jadan, porobljen
što u svojoj tamnici bezizlazno luta.
I ne znam gde je ostao strah
ali izgleda mi noćas ne treba
noć me jednim potezom pretvara u prah
i svojim me rukama uzdiže do neba.
Zasad ću ostati tu.
Nemoj nikom reći gde sam!
Jednom ćeš me posetiti, u nekom snu
i tada će ti noć pokazati put.
Vi morate biti registrovan i logovan korisnik da biste postavljali komentare. Komentari se ne objavljuju odmah vec nakon provere od strane administratora sajta.