Vinko Drača
- poezija -

DRUGA ZEMLJA

Druže
kamo si krenuo
u tamu već klišejno gustu i svilenu
šikara se prostire i do tebe
više ne dopire
nježni glas

Urlik se širi
i usamljen si…

kamo si krenuo druže
zašto si na ovaj poslijednji put
krenuo bez nas?

Ovdje je sve onako
kakvo je bilo
i ljudi grade hramove nekoj drugoj zemlji
vrijeme nas ubija iščekivanjem
povremeno se javi
šarena simfonija
i magnolije pjevaju u crvenom

Sad si plav
grmljavina žudi
pjesme koje smo pjevali

***

MATURALNA PESMA

Na reveru uvele ruže
čaše prosute uz tračnice
cure s rastopljenom šminkom
posrću tužno pijane
sve su ljepotice
tek umorne Pepeljuge
Zar baš sve?
Alma ne!

Gledao sam kako zora
postaje bljutava i mamurna
čipka se gužva
a ples je igra nastrana
samo je Alma
i dalje
prekrasna

Vino zaljeva neukusni stolnjak
sinoć vino
a jutros kiseliš
i gorde su svijeće
tek bezbojne hrpice voska

Od glazbe koju je svirao bend
pamtim još samo
dvije tri pjesme
lako se otkačim
kad je ona
uz mene

Jer gledao sam kako jutro prži
stazu njenih stopala
i heroji svoje krijesove
pretvaraju u opušak
umjesto kočija, gle
stižu prljavi tramvaji
i sve su zvijezde izblijedjele
Ali Alma ne!

Samo je Alma
i dalje
prekrasna…