Natalija Najhart
- poezija -

DANI NA OTOKU

Jednom godišnje
odem na otok
buljeći u more da provedem sate
moje misli tad drhte
u pokušajima moje glave
da baš ništa u tom trenu ne shvate

Ne mislim na tebe
Ne nadaj se čovječe
Tko sam ja da prkosim tvojim željama
Radije osluškujem

Udarce Zeusa
Sanjam da se pridružim sirenama

Stojim na obali
iako ne vidim
ništa drugo doli mora
Dodirujem uspavane školjke,
Zaljepljene po hridima
Opip - kao narančina kora

Duboko na horizontu,
spajaju se nebo i more
kao dvije luke
Tako se davno,
u beskonačnosti vremena
spajaju i naše ruke

***

OVISNOST O PARANOJI

Prošla sam kroz crveno mnogo puta
Iako nisam brzo vozila
Iako me ništa nije ometalo
Iako sam gledala u crveno
Iako sam znala da moram stati

Sjedila sam na prozoru kao i uvijek
Iako sam znala da je visoko
Iako prozor nije bio blizu mjesta gdje mi se sviđa
Iako na njemu nije bilo privlačno sjediti
Iako nije gledao na drveće

I puno puta sam sanjala san
U kojem sam hodala po rubu slapova Niagare
Iako sam se bojala visine
Iako nisam znala plivati

***

ZALJUBLJENA U SMRT

Što god radila nje nema
Želim biti uz nju
Tako lijepa, tako mirna
Ne postojati moja je ambicija

Čini se… dramatiziram
Ni ne shvaćam ljepotu života
Zašto bi smrt bila bolesna i kriva
Kolutičavci nikome ne žele zlo

U sljedećem životu htjela bih biti smrt
Ili barem mrtva
Činim se tako nezahvalna…
Život je simbol svemira

Ništavilu se klanjam,
Ničemu težim,
Od osjećaja bježim
Biti ništa moja je ambicija

Ne razmišljam o paklu, pakao ne postoji
Raj je za luđake kojima je život drag
Da li je grijeh ako žalim što me ima
Ne vjerujem u grijeh, smrt nije strah

Leptir umire za jedan dan
Čovjek se rađa 9 mjeseci
Priroda umire svake jeseni
Smrt me tješi 36 tisuća sati

Smrt demistificira život
Smrt mi smanjuje bol
Smrt stvara ravnotežu
Smrt jedina ubija zlo

***

ZOMBIE LAĐA

Ne plovim često uz ove obale, ne poznajem tu pučinu
S lijeve i desne strane su mi neka ogromna sunca,
Tvoje oči na zapadu,
Stojim podalje od kormila,
Puštam da me vjetar nosi,
Ne znam ništa o ovom brodu i nisam njegov kapetan

Čekam zalazak sunca, da na koži osjetim mjesečinu
No negdje usred sinjeg mora susretnu me neka lica,
Stvorila su zasjedu,
Jedrom sam se sakrila,
U ruci su mi osti,
Anakreontu sam izvadila crijeva i bio je sretan

Uhvatili su me za kosu i odbacili u visinu
Kapljice mora su me usisale, a u daljini je zajecala ptica
Tako sam se radovala tvom pogledu,
Oh kako bi ti tijelo palila,
No trenutno me vir vrti oko osi,
I nije bilo izlaza, dok me nije uhvatio neki mornar korpulentan

Pred očima su mi bila vješala, zamišljala sam giljotinu
No samo sam uspjela vidjeti, bijesnu, sa buzdovanom, staricu
Dobro da sam imala crvenu haljinu
Jer tad me krvlju zalila,
Srce mi je postalo ljepljivo, a neka me sablast prosi,
To mi je već bila poznata situacija, a na licu izraz koketan

Bila sam gladna no bacili su mi neku punu crvi strvinu
Gadite mi se, povikala sam, a oni meni da glumim caricu
Pazila sam da me njihove prljave ruke ne dodirnu
No bila sam kao i oni,
Cijela lađa je bila puna mrtvih ljudi….

***

DOBRO JUTRO, SVEMIRAN

Još se jednom budim
Zaboravljajući gdje sam
U narančastom pokrivaču skrivam
Usnule kosti
Dobar je dan, lijep je dan
Izmišljam pridjev svemiran

Otvaram ormar
Ne doručkujem
Gledam šarene krpice
Odjenem nešto ugodno
Što pokriva, ne pritišće
Ponekad stišćem prištiće

Izlazim na ulicu
Gdje uvijek miriši
Hrana
Veš
Ili samo cvijeće
Hvala smetlarima koji uvijek odnesu smeće

U busu stavljam muziku u uši
Metal, stoner, rock, punk
Ponekad blues, jazz
Razmišljam o stvarima kao što su ptice
Kako ću jednog dana napraviti vatromet
Ti mi šalješ poruku da se nađemo u pet

Kasnije na kavi, Nescafe na travi
Nakon letećeg dana naslanjam glavu na Petra Pana
Smijemo se izgubljenim dječacima
Utapam oči u maslačcima
Miluješ me nježno, poskrivečki po areoli, skroz nemiran
I ja ti pakosno priljepim etiketu “svemiran”