Natalija Najhart
- poezija -

ODA ZEMLJI

Zemlja me naziva skoro svaki dan
Sati plove dok mi prodire u san
Prsti su mi kao grane drveća
Noge na njoj već deset stoljeća

Dok drugi gledaju u nebo
Ja gledam u nju
Ona je tu,
Ona je tu…

Tješim se dok ponavljam njene tople riječi

O blagostanju, plodu, rađanju, sreći
Znam da me voli i svakog proljeća bira
Najljepše plodove iz svog vrta mira

Koračam među oblacima, a ona me prati
Bojama me mami, samo da me vrati
U svoje zelenilo, crvenilo, plavetnilo, šarenilo
Toliko se ljuti da se i more zapjenilo

Ljudi se ubijaju u svakom njenom dijelu
Zbog vjere, zbog nafte, zbog novca… za Stellu
Znam da joj je budućnost crna kao tama
Što radite ljudi? Ja drhtim od srama

Dok drugi se mole među četiri zida
Gledam u njen obzor bez kraja i brida
Ruke su mi premale da je zagrlim svu
Al ona je tu! Ona je tu…

***

ISTA KAO I DRUGE

Mislila sam da ću te zaboraviti
Ponekad mi se činilo da jesam
Onda bi te opet vidjela u bljesku stroboskopa
Ne znam više gdje sam

Danas kad kruzam cestama
Čine mi se tako male
Znam da sam se ja najviše promijenila
Prošla su stoljeća
Nemam više nade

Sve je moglo biti lijepo
I nažalost, priznajem da žalim
bole me snovi koje snivam
dok te olako idealiziram

***

ADRENALIN ZALJUBLJENIH

Kad se ujutro probudim sjetim se tebe
Više nisam tužna i ne tonem u sebe

Slušam tvoje šale i samo se smijem
Maštam da te ljubim i svojim tijelom grijem

Pomislim na tebe sto puta u pet minuta
Volim cijeli svijet, nema oštrog kuta

Moj život je ružičast otkad si ti u njemu
Kao Charlie Chaplin hodam i divim se svemu

Poželjan si kao u srednjem vijeku dudov svilac
Ti si predsjednik svemira, a ja tvoj kućni ljubimac

***

AUTOPORTRET

često sjedim sama usred nevremena
prebirem mislima kao po žicama
sjećam se nekih jednostavnih stvari
boja, prizora, mirisa

imam oko za detalje
i volim gledati u sunce
nikad nisam prestala vjerovati u bajke
iako sam poklonila sve igračke i lutke

možda ti se čini da ne znam što želim
kada ću se odlučiti kakva želim biti?
neću lagati, jedno je mašta
svašta želim s njome skriti

nesretnu ljubav, slomljeno srce,
uništene nade, propale snove…
ili to da se bojim…
ne govorim u pjesmama o sebi ništa…
neke izmišljene svjetove krojim…

još uvijek vjerujem u prijateljstvo i ljubav
ne mogu zaista biti ljubomorna
imam veliko srce
i ne volim pričati o drugim ljudima

gade mi se glupost, zavist, materijalizam
ratujem protiv toga
možda neću završiti u raju
al samo zato što ne vjerujem u boga

***

SMRT-ovi MONOLOZI
smrt je muško

Ja sam Smrt i vozim kamion
Registracijskih oznaka 666
Da… totalni sam klišej
Kad mi ponestane benzina ne stanem na crpki
Moj jedini posao je da ubijam
I moj kamion vozi na krv

Ima sedam godina otkada sjedim za ovim volanom
Propali su mi mišići, tetive, kosti
Patim od reume
Cijeli kamion smrdi po govnima
Oprao sam zube u prošlom životu
Jedino mi kosa više ne smrdi otkako je otpala

Loše sam volje, jer slušam uvijek istu kazetu
Highway to hell,
čak nemam ni radio
Ne jedem, ne pijem, samo vozim ovaj glomazni kamion
Prošaran kapljicama krvi i oštećen komadićima lubanje
Sviđa mi se što je barem plave boje

Volim plavu boju, i Smrt ima ukus
Draže mi je ubijati mlađe, zgodne djevojke
Valjda zato što sam muškarac
Postajem ovisan o njihovim prestrašenim pogledima
Kada me vide kako jurim na njih
To me valjda pali

Ja sam Smrt i radim u odsjeku prometnih nezgoda
Slušam naredbe odozgo…
ili odozdo…
hmm… mislim da više ne znam ni sam…