Ana Stjelja
-poezija-
PUK
Zveckaju novci u džepu od čoje,
kroz baruštine novog sveta ove noge idu,
s kaputom teškim, nepoznate boje,
leđa su okrenuta tek okrečenom zidu.
Mnoga tela tu priljubljeno stoje,
mirisi su samo mešavina bola,
nervozni se dlanovi počinju da znoje,
jer smrt je tako teška, tako ohola.
Glasne pretnje prolomiše se masom,
već otpoče pucati i koža pod strukom,
jedna senka se probi golemim stasom
i započe šetati pred čitavim pukom.
Namrštenog lica, s pogledom strave,
obrazi su goreli od pakosne gladi,
u njegovoj su šaci zarobljene glave,
pobedom se svojom neprestano sladi.
Izgovorene reči označile su kraj,
život im se ceo s nesrećom stopi,
kao da se na nebo uzdigao zmaj,
kao da ga neko od papira sklopi.
Zveckali su novci u džepu od čoje,
ostade samo barut, kao prah pepela,
u teškom kaputu zakrvavljene boje,
senke, što je, za tren, ovde proletela.
(iz zbirke poezije ”Atavi”)
Vi morate biti registrovan i logovan korisnik da biste postavljali komentare. Komentari se ne objavljuju odmah vec nakon provere od strane administratora sajta.