Semir Behram
- poezija -
ANGLETERRE ALZAS
Moje oči postaju lađe koje plove tvojim suzama
Usnama grijem valove tvoga straha
Istine
Zbog nemira obmane
Otiče
Blijed snijeg
Sipi
Pripiti
Mornar ja sam
Jesi li znala
Da moje oči su lađe
Samo plovim
I ne mogu da se snađem
Niti sidro dnom da pronađem
Suzama tvojim
Plačem
Slađem džemu ne treba kriška
Od viška glava ne boli
A mornar tebe voli
Zamršen
U bijeloj sobi
Maglen
U pepeljari
Mjesta ima za još jedan čik
Štrik na balkonu hotela „Angleterre“
Umazan
Rastrzan vjetrom crvenila zapada
Patuljak
Cmizdri
Napada zadnja sunčeva zraka
Radijator svezan za ruku
Mraka
Volim te i bez braka
Želim te
Dah mi siše svaka
Svraka
Sa zidova hotelske sobe
25 godina ranije
Izdisaj
Pomisli i života
Hlađenje tijela
Vrelo grlo sastrugano dušom
Trk
Hotelskog osoblja
„Alzas“
Još par minuta
Sunce će izać
Tako vrelu noć ovaj dan će da hladi
Kako su oštre kandže
Razastrtih tmina
Kada po srcu
Nokte oštri
Kad bih samo mogao
Da popijem
Jedan veliki gutljaj vode
Reče Franc
I umrje
Podvaljen misli slobodom poraza
Pogledom smrtnika
Krvario je u nju
Znojio se u njoj
Mješao grohot smijeha
Sa grohotom plača
Tražeći ćošak u njenoj utrobi
Ti hoteli hvataju bol za noge
I izvrću ga na tle
Karirani stoljnjaci
Margarin sudbine za doručak
Kanava u džepu
Podsjeća na cvrkut kanarinaca
Sa ranama starim
Kako da ih parim
Da ih više ima
Zima da ne dođe po moje prste
Znaš li da su moje oči lađe
Koje plove tvojim suzama
Ovo je trebala bit ljubavna pjesma
Ja sam trebao pit
Poglede tvoje
Ja sam trebao sanjat mostove tvoje
Slikat noći tvoje
Sve je tvoje
Pjesma je tvoja
Pišem je da je samo ti pročitaš
I uslišaš pokajanja moja
Tražio sam grlo da ga stisnem
Uz posoljene kavade da držim
Prže li se još palačinke u Alzasu
Patuljče
Cmizdravče
Mjesta u pepeljari ima
Za još jedan čik
Treba mi mačka da me smiri
Unazad da mnjauče
Da za mnom jauče
Unaprijed
Kad bih samo mogao da popijem
Jedan veliki gutljaj vode
Reče Franc
I umrje
Kad bih samo mogao da budem dječak
Pračkom da gađam njega
Pablo de Herlagnez
Zove se
Paul ga majka zvaše
Sa snovima
I njihovim stvorovima
Glumiću smijeh
Bacajući kosu iza ušiju
Jer tražio sam grlo da ga stisnem
Upadam
Škljocam
Oslo
Bodi
Skandinaviju
Posrnulo ti govorim
Talijanu izbiše zub
Posrnuo mi govoriš
Dajem ti regal
Za egal između nas
Ladice su loše
Osim one treće
Pogledaj sam
Zadovoljan bićeš
Prizivam vjetar
Prosim za njega
Nekud me vode
Sjenke sobnog zida
Hotelski peškiri
Prljaju lice
Ladice mi nevaljaju
Osim one treće
Držači za svijeće
Hotelske sobe
Bode
Oslo
Skandinaviju
Tiraniju
U Tirani
Prešučeno zove
Teutino lice
Njene ladice
Podvožnjačke šprice
Ne trebaju regalu mome
Przneć
Bube
Gori mi nos
Još par minuta
Sunce će izać
Kad bih samo mogao da popijem
Jedan veliki gutljaj vode
Reče Franc
I umrje
U ladici
Pisma
Bliži se
Poziv za molitvu
Nisam
Spreman
Da idem
Ali iću
Ne predajem se
Lako
Mada mjesta u pepeljari ima
Za još jedan čik
Ponekad zaurla
Zuji u mraku
U blizini
Prizvani vjetar
Glođe u mraku
Trebala je bit ljubavna
Trebao sam nastavit
Plovit
Lađama
Suzama tvojim
Samo za tebe je pišem
Ne brojim
Koliko se bojim
Svojih djela
Čujem
Kako
Zaratustra
Kliče
Friedrich Nietzshe
Pablo de Herlagnez
U podrumu
„Angleterr“
Urla
I zove me
Da mu promjenim ime
Pjesmi
Ne ide to tako
Paul
Sjeme čeka zvuk
Da probije svu skorenu krv
Da probije talog vremena
Da izbije na vrh
U strahu za momenat
Koji tek sada slijedi..
***
BJENJEKOVSKI ME BRANI OD VERLAINA
Pojedine djelove sam bacao
Vjerujući
Da mi neće biti potrebni
Da su bili teret
Postali su mrtvo tkivo
Koža mrtva..
Kidao sam ih
Vitljao ih
Daleko
Dokle zafiljatit mogu..
Vrijeme brusi
Gdje burgija neće
Zeman gradi
Zeman razgrađuje
Rekoše jednom..
I šta Bukovski ima s tim
Pjesničko umjeće zalahori
Lahoreom gori
Pomisao se odjedanput stvori
Kakvi ponori
Ko voli da se bori
Sporo ..
Kašmir ječi
Uztalasalo sipa stihove
Da padaju dole
Taj Karači
A pored lahori
Lahore boli
Živiš tamo
Odkuda pisma ne dolaze
Zbignjev mi djelove štiti
Mrijeti
Nad lahorom
Vrlenovim metkom
Svakim petkom
Lahore je pun
Svi ničice padaju
Raju se nadaju
Skupljam dijelove sebe
Zbignjev šije metkom
Čeka dan da osvane
Novim poretkom
Možda baš petak
Bude dan štita
Noć prije pucnja
Verlain bunca
Gavrilo potpisuje
Svoju novu knjigu
Drži ruke
Na ogradi
Iznad podvožnjaka
Gleda ispod pazuha
Iza sebe
Traži dijelove
Mene
Leden pogled
Vrelo sjećanje
Kratki film o ubijanju
U mome srcu mazurka
Lahori
I pad
Čelo u ravni s nosom
Tri sekunde tepih dira
I šta Pir ima s tim
Zbignjev reče
Cvijeće koje zaobilazim
Cvijeta tvojim pogledom
A ja vidim
Kako latice lahore
Zaobilazno
Lahore
Bezobrazno
Pravi žabice
Mojom rijekom
Kod mog kamenog mosta
***
CVJETOVI TLA
Perje se diže u sobi
Zidove krasi poneki cvijet
Nečije ruke su držale
Stavljale
Pomalo vadile
Ostatke leda
Što čekaše smiraj
Teče voda
Iztranim čelom
Uskoro će tama
Da vlada
Krivovjrnim selom
Prašina da ljulja
Istinu da struže
Selom kruže ptice
Crne
Cvijetove zaljeva letanje
Po selu
Po sobi
Perje se diže
Malo naniže
Proliveno mlijeko
Boji u bijelo
Perje po podu
Voda teče
Još jedno veče
Ptice kruže
Ode tužne pjevaju
Inje nedaju jutarnje
Kapi
Silaze
Niz nizove
Prilaze
Sunčevi sati
Latice cvijeta
Škaklje
Stopala
Perjem
Ljube
Ljude
Selo šušti
Voda pljušti
Nizom
Guši
Prazna usta
Pusta
Soba
Glasa
Nema
Mačak
Drijema
Ispod štrika
Iznad crven veš
Već vlada
Zadnja nada
Tama ulazi
U ulozi
Sna
Led
Voda posta
Seoski drumovi
Čekaju
Gosta
Razasuti perjem
Latica crnih
Zna se
Ko prvi
Pogaču mrvi
Selom zadnjih
Duša mladih
Ostatke leda
Još čeka smiraj
A tek onda slijedi
Gozba uz ples
Plesat će ptice
Gdje zidove krasi
Poneki cvijet
