Zlatan Imamović
- poezija -
ĆUTNJA
Dođe mi kao fantom
Fantazma
Fantomina
Utvara
Sjena
Proviđenje
Zračna slika
Prikaza
Zaplet moždanja
Prione
Pa pije
Vino iz mojih vena
Srž iz mojih kostiju
Misao iz mog uma
Pjesmu iz mog grla
I krik
I bol moj pije
Pa onda kaže
Eto
Sve sam ti dala
A onda mi
Još
Dođe
Da škrgućem zubima
Da grebem noktima
Da urlam
Da režim
Da plačem
Da se smijem
Onda mi
Još
Dođe
Da joj kažem
HVALA
***
ŠUTNJA
Nećeš ti meni prkosit
Barabo!
Tako si onomad
Tako si mi
Dok si
Šake moje
I stopala
Čavlima željeznim
Za stubove
Tako si onomad
Kad ti ne znade
A ja znah
Da biće ti žao
Jednom
Kad shvatiš
Kome si to
Kad si mislio
Da si to njemu
Njemu
NeSrećniku
***
ŠUTNJA & SLUTNJA
Pridijeljen dusima zvjezdovitim
Šutim i slutim
Razudba se grdna sprema
Kamo sreće
Da nas nije
Kamo sreće
Da nas nema
***
TJESNAC
Kako s proljeća
Kad sve propupa
I procvjeta
Kad je priroda
Mlada sehara
Puna behara
Kad zašarene obronci
Kad zazelene proplanci
K o zlatne strelice
Zazuje pčelice
Zamirišu sokovi
Polude tokovi
I riječni
I potočni
Kad je zemlja izdašna
Kad su krila nestašna
I ptičja
I dječja …
Kako
Dakle
S proljeća
Od svog života
Ne načiniti Pakao!?
***
NI DA LI UOPŠTE JESAM !
Samo s’ vremena na vrijeme
Oprljenim vrškom
Odebljalog jezika
Kao da prepoznam okus hrđe
Iz stare vodovodne cijevi
Samo s’ vremena na vrijeme
Kao da lizne zov Dobrote
Po mom hrbatu
Nakostriješi me
I zabaci
Pa podignem glavu
Razjapim čeljust
I pustim jauk
Da se propne
Do one Velike Sjajne Kugle
Malo zaplačem
I to je sve
Biće
Mali korak za Jauk
Veliki za Suzu
