Duško Vujović
- poezija -
PRIJATELJ IZ BAŠTE
Sinoć sam ukrao cvijet iz njene bašte,
Mirisao ga na uzdah a on mada na muci,
Nije znao koliko divne čeznje i mašte
Poklanja mi, venući u mojoj znojavoj ruci.
Pričam sa njim ko s drugom, noć prolećna duga;
Njena ga je ruka gajila tu pod svodom.
Kasno je-idem kući, zalicu sebe i druga
Sebe rakijom nekom a njega… običnom vodom.
***
BEZ RAZUMA
Sa nekog prozora iz dalekog grada
pratim te, sanjam ostavljam i venem.
Jos jedna noć na sve mi pada
a ja se pitam da li da krenem?
I krećem…idem… ne znam ni kuda
to ne zna niko… ma srce je vrag
gdje god da stignem… čudna mi čuda
vidim samo tvoj pogled drag.
teško te je gledati bez vrtoglavice
prokleta, mala, drska ljepotice;
teško te je gledati čistoga uma
ma lakše je meni bez razuma.
***
TAČNO VRIJEME
Završava se još jedna smjena.
Stižu kazaljke velika, mala
I sekundara pratilja vjerna
Za njima, ko da se zadihala.
I jure tako kazaljke lude
Orgijaju na prašnjavom zidu;
Čas me uspavljuju, čas me bude.
Nekad bih rekao prebrzo idu.
A one samo odrađuju svoje
Krugove male ko zemlja teške,
Dane i noći cinično broje
Bez zaustavljanja i bez greške.
E kad bi htjela bar ona mala
Jedan kruzić u drugu stranu
al’ sekundara ih zauzdala
Pa ne dozvoljava ni da stanu.
Nego tako srdito jure
U grudima mi se i dah smrz’o;
Ko da Boga mi nekud žure
Ko da moraju tako brzo.
Ma dajte malo… zastanite,
Ti me krugovi ko zvjeri žderu;
Vas tri vještice skroz mahnite
I neumorne u jednom smjeru.
***
NAJTOPLIJE RUKE
Sjećam se njene drage ruke
Kada se spusti na moje lice
Sjećam se kako je najveće muke
Liječila onako… hotimice;
Jednim dodirom
Toplijim od čaja
Sreću je pravila
Od očaja.
A gdje su sada te najtoplije ruke!
U grobu mlade, hladne leže.
Ne znaju da više za moje muke
Lijeka nema pa me steže,
Nesto čudno
Nevidljivo teško
Oko srca i hladne duše,
Koje sada bezvoljno kuca,
Jer mu je užasno…,
jer se ruše
Svi snovi i opet navaljuju muke.
Gdje su sada te najtoplije ruke.
***
NJOJ
(posvećeno mojoj najvećoj
ljubavi koja je tragično stradala)
Ovo moje lice kao lice iz tamnice
Osjeti bas svaku oluju što duva
Ostavljam ko djete na skriveno mjesto
Malo svoje duše Bog da mi je čuva
***
PJESMA
Da li znaš zašto ponekad pišem,
I zašto volim tu rakiju staru;
Da li znaš zašto suze ne brišem,
Kad mi nekad pođeš niz gitaru?
Ja jesam dosta uz te žice drage
Popio vina rakije i snage.
I možda će nekad negdje reći neko,
Da na iskap život mi je teko.
***
O slatki mali ljubavni minuti,
Samo vas sam u životu htio!
Rakija ljuta još mi pamet muti
A ja sam je samo zbog vas pio.
***
KOROV I DEBILI
Kad budemo prekriveni trnjem
Suvim lišćem i još nekom travom
Korijenje najbliži susjedi
Sigurno će pitati sa pravom.
Da’l je ljepše gore ili dolje?
Pitaće jer gore nisu bili,
Reći ću im “Ostanite gdje ste,
Iznad nas su korov i debili”
