Tanja Bakić
- poezija -
VLAKNA OČIJU TVOJIH
Svijetlo je kao pauk.
Po vodi pluta,
Po vrhu snijega pluta,
Među kapcima očiju tvojih pluta,
Tamo pletući mreže svoje -
Mreže dvije.
Očiju tvojih mreže
Suzama rose spojene su.
Postoje vlakna očiju tvojih
na površini vode,
na površini snijega.
***
SJENKA
Sjenka dobrodošla
Puni nikad ne postiže
Krug.
Zloupotrijebljena, ona
Potom odjevena
U čistoću biva.
I na doživljaj poziva:
Uvijek zaludan i prljav.
***
VJETAR PROBIJA
Evo kako vjetar probija:
Poput misli staroga čovjeka,
Koji stalno razmišlja
Kao zavidnik il’ očajnik.
Evo kako vjetar probija:
Kao bez iluzija čovjek
Koji pod sobom iluzije osjeća-
Evo kako vjetar probija:
Poput ljudi što primiču se ponosito,
Poput ljudi što primiču se ljutito.
Evo kako vjetar probija:
Teško kao čovjek
Koji osjećaja nema.
***
TAMAN I ČIST
misli eho
prvo svijetlo
veće danju
manje noću
od pupka
na dolje odlazi
u samoću
i stado traži
kog vode hrane
nijeme, pradrevne
ljuska oraha
do tačke
najdalje pluta
tajna nad tajnama
u talogu vina
svjetluca
***
VODA SA VRELE ZEMLJE
Gladna je
Zove mene
Bol sam u kojem
Već bila jesam
Poda mnom
Samo je trava
U koju zrno za zrnom
Lagano pada
Ovdje leži on
Što nekad bio
Je nebo
Ovdje sam ja
Što sjutra sunce
Biću
***
MAGLU GUTAM
Ni misao nisam
Ni suza na putu
U tijelo
To što gazim nije
Moja trava
Ali je cvijet
Iz korijena iščupan
Što htio je
Nebo da bude
Ja zvijezda sam
Kojoj nedostaje
Miris ljeta
Lišće odozdo plače
Paunova odlutala
Čuje se harfa
Ja zvijezda sam
U planini sama
Nedostaje mi
Miris ljeta
