Saša Begović
- poezija -
ŽENA KOJA JE VOLJELA PAPERBACK IZDANJA
servis za kavu
najloni i karton
šarena ukrasna vrećica
dom je nezvanoj kurtoaziji
još jedan za put
pa onda zaključujem kasu
previše smo pričali
o stvarima
o kojima malo znamo
***
AUTODIJALOG
čega se točno želiš riješiti –
možda ružnih bapskih papuča
ili ti više imponira ova stravična vesta
nakazo jedna
super je bilo biti pubertetlija
ali sad je krajnje vrijeme
da kažeš durenju jedno lijepo
doviđenja bilo mi je drago
nisi više zvečkin privjesak
nisi više kapetan u graničaru
turbolimačšou se davno
prestao prikazivati
vrijeme je za lopate (ne lopte)
astečki bogovi su rekli laku noć
samo još ti izvodiš bijesne gliste
***
DJEVOJČICA
objasnim jednom
priprostom rečenicom
tri – četiri gluposti
kojima se osobito dičim
***
JOJO POD PRSTIMA
tapkamo u papučama
po sobi odjevenoj
u gumeno titranje
nešto smo izgubili
ali oboje znamo
da gubici nikad nisu trajni
***
KLAUSTROFOBIJA MALE SOBE
zatvorena u metalnoj kutiji
sačinjenoj od betona
brojim besmislu stranice i slova
čekam
da borovi pred prozorom
ponovno zasjaju mekanim sjajem
koji govori da je sve u redu
***
LAKIM KAPCIMA
sjedenje na podu
alkoholni kapacitet
čitanje šifri
spavanje bilo gdje
***
M.-u, UMJESTO EPITAFA IZ SUVREMENA
svaki dan umjesto igračke
(hobija ustvari, odrasli se ne igraju!)
zapišem priču
trenutna inspiracija
bez osobitog smisla
redoslijeda
ili literarne vještine
tek toliko da se razonodim
ljerka je možda dobivala pjesme
ali u mojoj smo obitelji siromašni
mi ih moramo raditi sami
***
MOJA PRVA KRUMPIRUŠA
podajemo se sitnicama
bubamarama
naprstcima
i rasparanim gumbima
knjizi na prozorskoj dasci
još nismo spremni reći
doviđenja odslužila si svoje
čuvam sve kutije od bajadera zamisli
i staklene bočice voćko sokova
još im nisam namijenila reinkarnaciju
ali kad se to dogodi
one će prve saznati
***
NEKA BUDE SVJETLO
„…a ja sam želio
da budem sa njom…“
čvorovi upleteni u prste
kornjačine noge oko vrata
želudac grglja himnu stresu
prestat ću govoriti
naučeni tekst
(jer nitko ga ne cijeni!)
crte između obrva
kao geografski rasjed
između hamletovske dvojbe
i tinejdžerske neodlučnosti
vrijeme se bezobrazno oteglo
zeleni smo u svijetu
koji ne iznajmljuje krila
plavi od modrica
i mekani jezivo mekani
(gradimo utočišta kao puževi)
***
NEKAD SMO I ČITALI
dobro ispranog mozga
(ocijeđenog i obješenog na štrik!)
zirkam ne bih li
konačno ugledala bubuljicu nade
(u ogledalo ne moram zavirivati
tamo sigurno nije!)
par dosjetki – tek da
dsjetim da kuckam
jedna jedina stvar
vrijedna prepričavanja
dogodila se danas
(a i ta nema veze
sa mnom!)
pretresem se vlastoručno
nastojim shvatiti kakva sam danas.
i ništa
ništa ne osjetim – mora
da sam mrtva
čak ni to danas
nije uspješna provokacija
sad mi je do vrndanja
po camusovu strancu
samo da vidim koliko
smo ustvari
mersault i ja
postali slični
***
POLITIKA DETALJA
izgubila sam čep
hlapim na tepih
na konačno čistu posteljinu
(s mirisom crnoga)
izrezat ću ti lubenicu
za koktel i osvježenje
neki se ljudi na teveu boje
jer drugi ljudi
postaju ludi pod izlikom
ciljeva koji opravdavaju
sve
***
POZDRAV IZ TAMO NEKE
miris zagorenog mlijeka
isti je kao miris prženog šećera
(kladim se da ti to još nitko nije rekao)
tamo prije rata
teta liza je držala krave
ja preko vrtova k njima
u ruci zelena kantica za mlijeko
(drvena ručka se ljulja ljulja ljulja)
imali su neru koji je volio
lajati i njuškati po golim nogama
možda zato ni danas ne volim
nepoznate pse
preko vrtova natrag kući
ljeto je negdje oko sutona
mama ulije mlijeko u lonac
(prokuha ga a nekad joj zagori)
poslije rata više nismo išli po mlijeko
valjda smo se onda navikli
na okus tetrapaka
***
PROGRAMSKI MANIFEST
za mene nikad nije bilo šanse
ne pripadam svijetu dovoljno jasno
siva su područja moj fah
stvari koje su mi se sviđale
sad su dječja nebuloza
jer ukusi su kockica za jamb
pod jezikom arbitra elegancije
***
PROLJEĆE U MOM GRADU
odi ovamo
smotaj se kao palačinka
i pusti da se brinem jesi li
pretoplo obučen
ja sam jednostavna djevojka
a ti znaš biti potpuno izvan sebe
i valjda smo čudan par
(uvrnuto skladan skup )
zato što u tom trenutku
nije bilo ničeg drugog za raditi
a što misliš zašto ti ovo pišem?
***
PUTOPIS
dugi dani puni nemoći
amputirana sam
euforiju mi imputiraju
nepozvani
amo, ergo sum
latinska je romantika
danas ništa više
od navedene obmane
kratki dani prazni mira
vječito blato na nogavicama
nedefinirana magla i memla
(moja ne Jesenjinova)
usrana zima kraljica bljuzge
bljuzga u glavi
bljuzga na ulicama
bljuzga na teveu
razvodnile se misli
***
SFINGA
otplesat ću ti zoru
ispričati priču o ostacima kupusa
zlatna i zelena nikad nisu
bile moja kombinacija
(a možda su trebale)
***
SPEKTRA
kišnooblačno
maglovito tmurno
mrštiš se
(vidi ga kako se duri)
pričam ti
plavozeleno
umirujuće tirkizno
i šutimo
***
STUP SOLI
izoliram uši od noževa
vatom popločavam oči
toliko je toga pobjeglo u zaborav
da me počinje biti strah
pogledati iza
***
SVA MOJA UZALUDNA NASTOJANJA
begonije u visećem loncu
zaklele se na vjernost oblacima
žuti leptir kao diverzija idile
(ili njezina potvrda)
brkamo spokoj
s dozrijevanjem višanja
***
TIPČICE DIRČICE
ponekad se odlučim
zaigrati u riječima
prevući im perzijski dag
preko ofucanih kostiju
ponekad su ptice jače
od buke kamiona
i šapuću
i cvile
i umiljavaju se
ponekad je ljepše biti živ
nego što to ptice mogu zamisliti
