Jasmina Hanjalic
- poezija -
ŽANDARI
Pošla sam jutrom januara
Počitelj stari da opet nađem i
kamenu da se poklonim,
žandar me rukom skreće
stani u stranu tamo.
Pogledom sam potom gradić
u mirnoj uvali Kleka našla
san kako nevino sniva,
žandar veli makni se
gospo potamo.
Produžih dalje žurno ka jugu
brdo nad gradom stigoh
da sa njega Boki se divim,
žandar glavom maše jer
dovoljno valute nemam.
Gumica moja sad će da briše
žandare trajno raznobojne
smjerne i bestidno namrštene,
da mi putove ne priječe i
ljepote juga sobom kvare.
***
UZMI SVE PRIJE TEBE
Mladosti i radosti ti tvoje,
Uzmi sve što prije tebe je bilo
Slobodno,mirisne kosovske ruže,
Krišom ubrano nedozrelo voće,
Ispij sav Drim,da ga oči ne gledaju
I Rugovske dubine,da dah ne zastaje više
Vrletne jadranske obale i suton na Lapadu
Hladnu Neretvu i oštri kamen njen,
Prokletijske gorske oči snijegom zameti,
Zaustavi tužni Dojran što silom ka jugu otiče
Uhvati sve ovdašnje tuge i dileme,
Pogreške što nedaju mi san
Tajne znake, nekazane stihove
Uzmi ispovjedi i vatrom sve izgori,
još kad nisam tugu upoznala,
zavoljive poglede i drhtaje mršavog tijela,
iz Vijećnice sve debele knjige i njihovo znanje…
Kraj Miljacke,na mostu zalud čekanja
A Bakije s brda vrebaju,čekaju svoje stanare
Konačne rastanke i bolne riječi,
najgrublje je nekazano…
uzmi sve to od prije,
sve može u jednu tužnu pjesmu da se svije
***
IZA GORE
Moram da odem
ispred slutnje i nestvarnog sna
U magli sjećanja.
Iza gore.
Zavedi raštrkane pute
istopi bol čamotinje
ugrij raspucale ruke.
Iza gore.
Pronađi zagubljene sjene
utišaj rastopljene zvuke
osmijehni se zalud svanuloj zori.
Iza gore.
U smiraju odbjeglih želja
pusti da barem čujem
zvuke pomame vjetra.
Iza gore.
***
U BOROVOJ ŠUMI
Trenutak ljepote je bio
prekratak,
zauvijek dovoljan.
Sijeda kosa
naspram želje
i ljubavni grč
za malo slatke smrti.
Sleđen
u osmjehu,
zaustavljen u pokretu,
očima ka planinskom nebu.
Kazaće mnogi
da je starac bio
al′ nije,
zar oni umiru
na zadnjem sjedištu
među borovima.
***
CRNO VINO
Evo s čašom se družim
Jedna je, sad nisam sama
I u glavi vrelo nešto
on mi bolno nedostaje
Daleko, daleko je
Ko hiljadu noći da je prošlo
Bebo moja da mi kaže
Samo dodir taj
U naručju njegovom je smiraj
Cijelo je nebo između nas
Ta ljepota
muške nježne riječi, tugu da izliječi
Crno vino
U ruci držim mjesto njegove
ljepota s neba data
Zastala je
Utihnula je samo
Poći ću noćas lako
U daleko, daleko
K njemu tamo
Zašto odlaze onda kad nas zavole
Zar je previše malo poklonjene sreće
***
POD VODOM
Kao majka što ga dade
bokovima stijene ruši,
ispod vode buru lomi,
žedni Eros gejzir pije u
pomami.
Tijelo kometom izvajano
raskošno čežnjom optočeno,
snažno reže vodopade,
gluteusi zatajno se
njišu.
Ko od majke što je dat
zamašnim plećima voda lije,
žile kao konop čvrste
stežu bicepse i magijom se
pune.
Ženu vodom otvorenu
kao ulov pokorenu,
plamom uzima i svija,
ispod tuša vrelim suncem
zaliva.
On će svakoj sebe dati
one će to ljubav zvati.
***
PJESMA O STARIM I OSTAVLJENIM
Iz daleka putnici su stigli
bučni i veseli
divno je kažu, mladost i svježina
Grad šmeka ima
boemsku dušu, dobru hranu
kulturu istoka i zapada, ujedno stanu
jeste, kad gledate birano samo
vi ne vidite iza ugla trošna stubišta
hladne sobe tamo se kriju
potkrovlja i mračne podrume
mokraća se zrakom topi
drhtave ruke, kameno lice
predugo nečešljane kose
senilno ostarjele,sklupčane od bola
u glavnoj ulici, odavno same
putnici, neznani moji
gledajte vama u izlog postavljeno
ne znate, angina cijepa prsa suha
i zaduha pišti u vlažnim podrumima
u glavnoj ulici, u centru grada
gdje vrišti raskoš svjetskog sjaja
samo korak daleko su Beneton i Prada
o putnici
željni lijepih utisaka
ne znate, uspješni majke zaboravljaju
očevi imućnih mrve kruha danima kupe
slomljena stakla godinama stoje-
mladi, zauvijek kontinentima lete
o putnici veseli
vi ne gledajte iza ugla
sebi ugodite
svjetla ovog grada okom ponesite
još ne znate, vrijeme časkom će proći
nije zabavno starost spominjati
no jedno je sigurno,ona će i do vas doći
***
POSVUDA
Na gradskom trgu
nijema, bolom zakovana
vjetrom podijeljena
trajno bez ljubavi luda tražim te
posvuda.
Kamena djevojka
neće roditi niti zadojiti,
čekanjem i zebnjom izidana
na komade slomljena.
Nepoznata lica
izvlače tijelo iz nestajanja,
smrznute mi oči šaraju led
i traže tvoj lik.
Nema ni
vjernog znanca mjeseca,
da priđe i puhne mi malo sna,
da prazno zaboravim
posvuda.
***
TOKOVI
Prvo je došla
mada voljeti je nestvarno
strašću nacrtano.
Poslije me zadojilo vrijeme
vječne teme
u biti zamršene.
Na kraju je preplavilo
odraze površine
potonulo, u algu stalo.
